Šime kistom autentično bilježi svoja zapaženja svijeta

Slikarstvo je dar i povlastica, privilegija pojedinaca - među njima je i Šime Puljić koji kistom na platnu autentično bilježi svoja zapaženja svijeta koji ga okružuje. Što stvara Šime možete otkriti u zagrebačkoj Galeriji Canvas do kraja tjedna.

- Nekako na ovom svijetu se obogatimo. Svi smo za nešto. Nekome je dan dar slikanja, nekom pjevanja, nekom dar pisanja, nekom dar kuhanja... Na koncu sve je umjetnost. Kad čovjek daje onaj dio onog sebe i onaj mali iskorak, tu onda pronalazim inspiraciju za dalje, kaže Šime Puljić.

Svoju inspiraciju za dalje Šime već 40 godina nalazi u slikarstvu. Kistom na platnu iscrtava sebe, skrivene emocije pretače u realistične prizore svijeta u kojem živi ili koji nosi od najranijih dana svog odrastanja.

- Hvala na tom daru koji ja nikad nisam zapostavio i uvijek se trudim što dalje nekakav odmak napraviti, a kad uđem u fluid boja, u taj svoj svijet, gdje ja nađem mir, gdje nađem inspiraciju, to je nešto posebno. Čovjek tu emociju teško može opisati, dodaje Šime.

Inspiraciju nalazi u svemu oko sebe, u naizgled malim stvarima, a otvoren je prema svim stilovima.

- Nisam rob nekakvog stila, meni je to malo, moram priznati, i dosadno. Ja volim slobodu, kad sam zadovoljan, ja radim. Rad je u biti poanta svega i kroz rad ideje dolaze, a u stvari motivi su uvijek negdje ispred nas, pokraj nas, ali ih ne vidimo jer uvijek smo u nekakvoj žurbi, smatra Šime.

Svoj je u izričaju. Svaka njegova slika priča svoju priču, bez obzira na to je li riječ o tehnici pastela, ulja na platnu, akvarela...

- Kad uzmem kist, kad stavim boje, kad stavim platno ispred sebe, platno je prazno, znači praznina. Ja već znam da će ta praznina nečim biti ispunjena, popunjena. I kad krenem polako u taj svoj proces, ja zaboravim i na vrijeme, zaboravim koji je dan, zaboravim sve, zaboravim mobitele... Volim blues muziku, to si pustim i ja živim nekako svoj život, otkriva Šime.

Golem je Šimin opus i zavidna kolekcija razasuta diljem naše zemlje i svijeta. Nekih se radova, ističe, nikada ne bi odrekao.

- Svi umjetnici imaju nešto što nikad ne bi dali i to bi ostavili i sačuvali za sebe. Kad se vratim malo kroz djetinjstvo, uvijek se sjetim svojih roditelja. To su nam svijetle točke u životu, njih nikad ne možemo zaboraviti. Održavam ih živima kroz nekakvu svoju tu slikarsku priču, kaže Šime.

Posebnu priču ispričao je i na nedavno otvorenoj izložbi kojom u igri boja i kapljica kiše i naizgled mračne stvarnosti sa zagrebačkih ulica vidi ljepotu i kad je drugi ne primjećuju.

- Ja sam nekako kliknuo, slučajno, kad sam bio u gužvi, kad je kiša padala i snijeg i svašta nešto, kad sam vidio taj spektar boja tih semafora, auta... To je meni nešto fascinantno bilo. Ljudi obično idu van, u šetnju, kad je lijepo vrijeme. Ja idem u šetnju kad je kiša i lovim svoje motive, priča Šime.

-  Ova izložba je malo drugačija od svega što je prije radio. Upravo se odmiče od onoga što inače radi i uključuje nas kao posjetitelje, kao promatrače, da promotrimo te prizore kroz ovako zamagljene perspektive, maglovita stakla automobila, kroz tramvaj...  Mi zapravo sudjelujemo u tim kompozicijama, napomenula je Ana Bojana Juratek, magistra povijesti umjetnosti.

Šime Puljić dugogodišnji je član Hrvatskog likovnog društva. Imao je više od 50 samostalnih izložbi, ilustrator mnogih knjiga, sudionik brojnih likovnih kolonija... On je slikar krajobraza, apstrakcije, mora i maslina, kamenih kuća i svoga miljevačkog krša.

Izložbu "Kišobraz" u Galeriji Canvas u Zagrebu možete vidjeti do kraja ovoga tjedna.