Antea vlada šahovskom pločom, ali za put u Kazahstan treba podršku

Sedmogodišnja Zadranka Antea Petričić državna je prvakinja u šahu. U rujnu bi trebala u Kazahstan na svjetsko prvenstvo. Šahovski savez će za prvakinju dati novac. No, za majku i trenericu se tek skuplja za putovanje i troškove. Jedan od načina bio je i šahovski humanitarni turnir na zadarskom Narodnom trgu na kojem su većinom mladi šahisti i šahistice kluba Casper "rasturili" one velike.

Dok svi love debeli hlad, oni lovcima love pobjedu. Skupilo se njih dvadesetak i drsko izazivaju starije pa i sijede glave. I dvojicu simultano.

- Je l'' teško misliti sad? Pa je, teško je, rekao je Adrijan Petan, Šahovski klub "Casper".

- On je počeo s četiri, a ja sa sedamdeset četiri. Mala je razlika, priča Mladen Belić, Zadar.

- Što vam je pojeo sad? Sve mi je pojeo, nemam šanse. Iskustvo je i izazov igrati protiv malih lumena iz šahovskog kluba, priča Tomislav Košta, Zadar.

Svi su se oni okupili na zadarskom Narodnom trgu kako bi pomogli Antei, sedmogodišnjoj državnoj prvakinji u šahu. Savez njoj može platiti put. No, djevojčica ne može biti sama ondje pa se skuplja novac za putovanje majke i trenerice.

Gaši: Kroz puštanje stalno žele ponovno igrati

Antea suvereno vlada crno-bijelim poljima od treće godine. No, i šahovska "Mocartica" ipak nekad izgubi.

- Kada si ga počela igrati? S tri godine. Je l'' teško tebe pobijediti u Casperu? Da, kaže Antea Petričić, državna prvakinja u šahu.

- Je l'' poludi kad izgubi? Pa ja bih rekla da je dosta hladna kad izgubi. Nije da baš poludi. Nije to! Ja poludim. Da, objašnjava Marija Zupčić, majka Antee.

A trener i osnivač Caspera gubi, kaže, već posljednjih trideset godina.

Kroz to puštanje stalno žele ponovno igrati, jer je dobar osjećaj pobjeđivati. Oni tako rano počnu pobjeđivati velike. Izgradnja tog samopouzdanja iznutra je nešto što vi ne možete napraviti ni na jedan drugi način. Dao sam šah-mat. Bravo, zaključuje Veljko Gaši, predsjednik šahovskog kluba Casper.

A toga je bilo dosta djedovima, bakama i roditeljima ove djece koja su ih prvo pobjeđivala kod kuće pa je jedini logični put bio prema Casperu, rasadniku malih genijalaca.