Obitelj iz Pariza spakirala cijeli svoj život u kombi i preselila se na Vir

Iako se otočani često suočavaju s problemima, život na otoku ima i ljepšu stranu. Potvrđuje to i francuska obitelj koja se ovoga ljeta odlučila trajno preseliti na Vir.

Osmijeh otkriva ljepotu življenja – sve više ljudi s kontinenta te stranaca odlučuje se za život na Viru. Četveročlana francuska obitelj u srpnju je spakirala cijeli život u kombi i trajno se doselila na otok.

– Sve smo stavili u kutije, u kombi, i nema više povratka u Francusku, rekla je Natacha Komeli, dodajući da su preseljenje tražili suprug i djeca.

Cyrille Eichacker kratko se predstavio: "Zovem se Cyrille i imam četrdeset godina. More je prekrasno, ljudi su ovdje iznimni i atmosfera je odlična.

Novi početak na otoku

Natacha je u Francuskoj radila kao fotografkinja, a Cyrille u logistici distribucije cvijeća. Na Viru planiraju otvoriti tvrtku za čišćenje i vođenje apartmana.

– Znam više jezika i mogu se snaći svuda. A ovdje ćemo pokrenuti tvrtku za čišćenje apartmana i pomoći ljudima vezano za rezervacije, rekla je Natacha.

Obitelj je preseljenje povezala i sa kćerinom astmom te osjećajem nesigurnosti u Francuskoj, ali naglašava da je presudila srdačnost domaćih ljudi.

– Kad smo došli s kombijem, odmah su došli pomoći da sve istovarimo. Zvali su nas na ručak, večeru, pomagali oko djece. To je naša druga obitelj, dodala je.

Djeca brzo uče hrvatski

Mještani su obitelj dočekali otvorena srca. – Dobro nam došli, pomoći ćemo djeci koliko možemo. Ako suprug želi učiti hrvatski, i u tome ćemo pomoći, rekla je susjeda Ljubica.

Mala Giulija krenula je u prvi razred, a Cameron u treći.

– Bio sam već pozvan na dva rođendana. Volim more, školu, prijatelje i učiteljicu, rekao je Cameron, koji trenira tenis u Zadru i sanja da bude bolji od Đokovića.

Giulija je pak pokazala kako broji na hrvatskom i dodala: "Volim more, lijepo je vrijeme i toplo".

Za obitelj je slobodno djetinjstvo najveća prednost života na Viru. U Francuskoj se djeca ne igraju ovako slobodno. A ovdje stalno govore kako imamo sreće i da bi i oni došli k nama, kaže Natacha.

Na rastanku ostaje samo poželjeti: Bonne chance!