Irina iz Tadžikistana došla je u RH na odmor, pa odlučila ostati

Irina Saidiusupova dolazi iz Tadžikistana. Tamo je dugi niz godina radila kao liječnica, potom se preselila u Rusiju, a svoje dane u mirovini želi provesti upravo u Hrvatskoj, u koju je prvi put došla prije 6 godina samo na odmor, ali joj se toliko svidjela da je odlučila ostati ovdje živjeti.

Irina je rođena i odrasla je u glavnom gradu Tadžikistana - Dušanbeu.

- Nakon Hrvatske, to je najljepša zemlja na svijetu. To je moja domovina, i nažalost sam morala otići iz nje zbog svog daljnjeg života, kaže Irina.

Za Tadžikistan je veže djetinjstvo, ali i studentski dani jer tamo je završila i medicinski fakultet:

- Tadžikistan ima oko 7 milijuna ljudi, a glavni grad oko 700 - 800 tisuća. To je planinska država, divna i lijepa... Puno je zelenila. Vrijeme je slično kao u Hrvatskoj, blaga zima, kad temperatura padne do -1 stupanj, mi se smrzavamo. Ljeti se temperatura penje i do 45 stupnjeva, ali lakše se podnosi jer nije tako vlažno, opisuje Irina.

Obrazovanje u Tadžikistanu ocjenjuje kao visoko kvalitetno:

- Tada se medicinu studiralo sedam godina, morali smo se upoznati sa svim granama medicine, a ja sam za specijalizaciju izabrala dermatologiju zato što sam shvatila da je to moj život, ne samo posao. Zato sam mu i posvetila godine mog života. Ja sam bila jedna od najsretnijih mladih ljudi kojima je bilo omogućeno dobiti specijalizaciju odmah nakon završetka fakulteta. Jedan moj pacijent mi je rekao da ga ne interesira koliko imam godina, nego koliko sam u toj struci, napomenula je Irina koja kao dermatolog radi već 37 godina.

- U Rusiju sam došla, nakon što je, nažalost, i u mojoj domovini, kao i u Hrvatskoj, bio rat. Puno je ljudi tada otišlo, najviše u Rusiju. Inače, u Tadžikistanu je bilo puno ljudi iz svih krajeva bivšeg SSSR-a, ali najviše iz Rusije. U tom je trenutku i državni jezik u Tadžikistanu bio ruski. Zbog naglaska me ljudi često znaju pitati jesam li iz Rusije, prisjetila se Irina koja hrvatski jezik govori odlično.

Dobro se snašla Irina i u Rusiji, a i ranije u Tadžikistanu, ali bilo je i problema:

- Imam dvije kćeri koje su tada bile male, 5 i 7 godina su imale. Uvijek kažem da kad se nešto posve promijeni, to nije dobro. Bili smo svjetska država, sjajna, sve je bilo super, a preko noći postali smo nešto bliže muslimanskoj državi gdje nije sve bilo ženama dopušteno. Svašta se promijenilo. I kako sam imala dvije curice pitala sam se kako dalje. Rusija kao veća država nudi i više mogućnosti. Imala sam izbor ići ili u Kanadu ili u Rusiju u tom trenutku, Rusija mi je bila jednostavniji izbor jer sam mogla odmah ići raditi. Ja sam i školu i fakultet završila na ruskom jeziku, i moja diploma je bila priznata u Rusiji, objašnjava Irina.

U Hrvatsku je Irina stigla na odmor, bilo je to prije šest godina:

- Došla sam na odmor u Pulu. Kako sam skoro 24 godine radila na jednom mjestu, u Rusiji, a dosta sam putovala po cijelom svijetu. Kad je moja mlađa kći završila fakultet u Njemačkoj, ja sam već razmišljala gdje bih mogla živjeti u penziji, jer u Rusiji se dosta rano ide u penziju, s 58 godina. Maštala sam o nekom mjestu na moru, jer kad sam bila mlađa nisam imala prilike puno ići na more. Jedna moja prijateljica je ranije živjela u Puli, i ona mi je rekla da dođem u Pulu, jer je divan grad, krasni ljudi, najljepše more. Ja sam znala za Jugoslaviju, i mi smo je u SSSR-u doživljavali kao nešto posebno, kad mi netko došao iz Jugoslavije mi bismo sjeli slušali svaku riječ o tomu kako je bilo tamo, prisjeća se Irina.

I tako je u veljači 2018. godine došla u Pulu - plan je bio trodnevni odmor:

- Kakvo more, kakvo nebo... Kišni oblaci, nema neba, puše bura... Ali, srce je odmah ostalo ovdje, zaključila je Irina.

S njom je u Hrvatsku došao i njezin suprug Andrei, a iako se u Tadžikistanu i Rusiji umirovila, u Hrvatskoj i dalje radi svoj posao koji toliko voli.