Japanca Tatsua australski Hrvat "zarazio" našom kulturom

Japanac Tatsunosuke Mukai rođen je i odrastao u Sydneyju. S obzirom na našu brojnu dijasporu u Australiji, kroz prijateljstvo s jednim Hrvatom, "zarazio" se hrvatskom kulturom i običajima. Uz hrvatsku glazbu počeo je učiti jezik i više od desetljeća sanjao o posjetu našoj zemlji. Ovih dana taj mu se san ostvario.

Budući da je nakon što je to dugi niz godina to priželjkivao Tatsu, kako ga zovu prijatelji, uspio doći u Hrvatsku, zanimljivo je bilo doznati kakvi su prvi dojmovi.

- Mogu reći da čim sam sišao sa zrakoplova i krenuo prema hotelu, vidio sam hrvatske zastave, vidio cestu i pomislio: "Ovo je krasno, to ne vidite ni u Japanu ni u Australiji. " Prema tome, čim sam vidio sve te hrvatske zastave, pomislio sam: "Evo ga, to je to, stigao sam u Hrvatsku," kaže Tatsu.

Podrijetlom je Japanac, rođen je i odrastao u Australiji, pa kako se rodila ta želja da dođe posjetiti jednu tako malu zemlju kao što je Hrvatska?

- U Australiji sam igrao tenis i jedan od mojih najboljih prijatelja bio je Hrvat. I nakon što sam se upoznao s njegovom obitelji i prijateljima, zaljubio sam se u glazbu, u ljude koji su me tamo dočekali, i to raširenih ruku. Ulazio sam u njihovu kuću, vidio posvuda hrvatske zastave, ukrase, to je bilo nešto što nikad prije nisam vidio, i glazba je zapravo ono što mi donosi ponajviše radosti i sreće, odmah sam se u to zaljubio. I nakon što sam poslušao nešto hrvatske glazbe, malo sam se zabavljao, pio s hrvatskim prijateljima u Australiji, pomislio sam: "Svakako moram doći ovdje", i evo ga, sad sam konačno u Hrvatskoj, priča Tatsu.

Kako doživljava razliku između japanske i hrvatske kulture?

- Bilo je pomalo različito, jer, naime, dolazim iz japanske tihe obitelji, obitelji u kojoj ne pokušavamo previše bučiti kad izađemo iz kuće, ali kad sam se družio s Hrvatima, svi su zapravo, rekao bih, prirodno ekstrovertirani. I provodeći vrijeme s njima osjećao sam se prirodno, dakle, izašao sam iz svoje zone komfora i mogao sam glasno govoriti, zabavljati se i s tim ljudima koji su javno pokazivali svoje zastave i ljubav za svoju zemlju, a to nikad nisam osjetio ni u Japanu, ni u Australiji. U Japanu dosta ljudi radi, radi, radi i radi, puno radi, a nakon što sam upoznao Hrvate, oni su me naučili zapravo vrijednost toga da se obitelj stavi na prvo mjesto, i to je postalo i meni važno. Sad sam postao obiteljski čovjek i, naravno, to je očigledno i ljubav prema zemlji i glazbi koja mi je bila važna, objašnjava Tatsu.

Dosta Hrvata Tatsua prati na društvenim mrežama. Počeo je, naime, učiti hrvatski jezik, a uspješno to radi pjevajući hrvatske pjesme, pa je tako počeo i objavljivati videe pjevajući hrvatske pjesme.

- Cilj mi je da proširim pozitivnu poruku i da pokažem hrvatsku glazbu ostatku svijeta. Recimo, netko iz Sydneya tko ima japansko porijeklo može se zaljubiti u hrvatsku glazbu, ne vidim razlog zašto i ostatak svijeta se ne bi mogao tako zaljubiti u hrvatsku glazbu. Također, u Japanu dosta ljudi još uvijek ne poznaje Hrvatsku, odnosno hrvatsku glazbu, i ako mogu proširiti tu pozitivnost i pokazati hrvatsku glazbu ostatku svijeta, to bi bio jedan od mojih glavnih ciljeva, a također i da dobijem 500 tisuća koji će me slijediti. To mi je jedan od ciljeva na društvenim mrežama, napominje Tatsu.

Tatsu voli pjevati pjesme Mladena Grdovića, Olivera Dragojevića i Petre Graše.

- Tu su i neke pjesme koje ne mogu baš dobro ispjevati, ali Coloniju, recimo, volim slušati, dodaje Tatsu.

Koje dijelove Hrvatske namjerava posjetiti?

-  U ovom trenutku planiram posjetiti Zagreb, naravno, za početak, Dubrovnik, Split, Makarsku, Zadar, i nadam se da se mogu upoznati s ljudima i kad dođem na obalu. Volio bih malo pjevati na obali i snimiti nešto na tim hrvatskim lokacijama. Mislim da bih se jednog dana volio probuditi rano, otići na plažu, popratiti izlazak sunca i otpjevati pjesme Miše Kovača i Olivera Dragojevića. To bi bilo krasno, ističe Tatsu.

Uz hrvatsku glazbu Tatsu voli i našu hranu.

- U Australiji sam se jako navukao na ćevape, doista volim ćevape i sarmu. Prema tome, ako mogu probati neke autentične ćevape i sarmu ovdje, to bih jako volio. Još je dosta hrane i pića koje ni ne znam, pa bih volio otići u neku lokalnu gostionicu i nešto probati u Hrvatskoj, kaže Tatsu.

U Australiji Tatsu se bavi podučavanjem tenisa.

- Ali pokušavam ih učiti na hrvatskom. Govorim: "Ajmo, idemo," iako nisu Hrvati, koriste hrvatske riječi da ih uvedem u to, priča Tatsu.

Prati i hrvatske tenisače:

- Mislim da mi je najsnažnije sjećanje iz 2014. godine kad je Marin Čilić igrao protiv Kea Nishikorija u finalu US Opena. To je bila velika prilika. Nishikori je prvi put bio u finalu, a Čilić je osvojio svoj prvi Grand Slam. Mislim da je to bilo krasno. To je jako dobro sjećanje za mene, jedno od iskonskih sjećanja. I nakon toga slijedio sam, recimo, Bornu Ćorića, Dinu Prižmića i mnoge druge tenisače iz Hrvatske. Hrvatska je sjajna zemlja za sport, smatra Tatsu.

Voli, naravno, i hrvatski nogomet.

- U Sydneyu sam vidio dosta snimki iz Hrvatske, derbija pogotovo, i vidio sam koliko to može postati zapravo divlje što se tiče baklji i pjevanja. Volio bih otići na neke utakmice Dinama ili nekih drugih hrvatskih klubova na obali i zapjevati s lokalcima, zaključio je Tatsu.