Obiteljski korijeni Kristel iz Ekvadora vratili u Hrvatsku gdje je pronašla mir

Što povezuje Ekvador i Hrvatsku? Za gošću rubrike "Stranci u Hrvatskoj" Kristel Uscocovich to su obiteljski korijeni, ali i jedna velika životna odluka: prije trinaest godina sa suprugom i djecom spakirala je kofere i došla u zemlju koju dotad nikada nije posjetila. Danas ovdje živi, stvara i pronalazi mir.

Kristel Uscocovich rođena je u Ekvadoru, gdje je odrasla, školovala se, zaljubila i zasnovala obitelj. Što se dogodilo da odluči ostaviti iza sebe domovinu i novi život započne baš u Hrvatskoj?

- Uvijek su me zanimali moji korijeni, i tako je bilo i s mojim suprugom, koji je rođen u Ekvadoru, ali je porijeklom iz Italije, i uvijek ga je nekako zazivala Europa. Imali smo prijateljicu u Ekvadoru koja je bila iz Splita, i od nje smo slušali sve te priče o Hrvatskoj. Htjela sam saznati nešto više o svojim korijenima, pa smo odlučili otići u Split, priča Kristel.

U Split su stigli 2013. godine, a nakon Splita preselili su se u Zagreb.

- U Splitu smo živjeli 18 mjeseci, i potom je moj muž odlučio trčati maraton i zaljubio se u Zagreb, upravo na tom maratonu. Vidio je da je grad veći i svidio nam se, osjećali smo se kao kod kuće, i preselili smo se, otkriva Kristel.

Suprug Filippo također je rođen u Ekvadoru, ali dolazi iz talijanske obitelji. Kako to da njihova obiteljska priča nije završila u Italiji, nego upravo u Hrvatskoj? 

- Njegova obitelj je iz Milana. Prema tome, jedino je Milano bio opcija, ali ja sam prvo htjela doći u Hrvatsku. Za obitelj i za djecu mislim da je ovo bolji izbor, jer je Hrvatska sigurnija i omogućavala nam je više vremena za obiteljski život. Tako da sam ga uvjerila da dođemo prvo u Hrvatsku, isprobamo život ovdje, a onda možemo otići u Italiju. Međutim, ostali smo, objašnjava Kristel.

Prezime Uscocovich odmah privlači pozornost i otkriva hrvatske korijene. Znate li Kristel nešto o njima?

- Moj prapradjed je iz Sustjepana, a praprabaka iz Mokošice. Davno su se preselili u Ekvador, i onda su mi se preci rađali u Ekvadoru. Tako je došlo do promjene tog prezimena. Sad se piše kao u španjolskom jeziku, napominje Kristel.

U Mokošici Kristel još nije bila, ali zato u Sustjepanu jest.

- Jako me zanimala kuća moga prapradjeda, ali nismo je našli. To je maleno selo, ali posjetili smo ga, eto, bar nakratko, kaže Kristel.

Kristel bi voljela upoznati članove obitelji i saznati više o precima. A život u Hrvatskoj joj je, dodaje, nevjerojatan:

- Ekvador nije tako sigurna zemlja, i osjećamo se jako, jako ugodno ovdje, posebice zato što ne moramo brinuti za djecu. Ona su slobodna. Tu slobodu najviše volimo, i živimo doista opušteno. Obožavamo Hrvatsku. Hrvatska me nekako i naučila da budem više u kontaktu s prirodom. U Ekvadoru život nije takav.  Ima i ondje prekrasnih stvari, ali jako je vruće i jednostavno niste navikli otići prošetati se, nego više zapravo vremena provodite u unutarnjem prostoru. Ovdje je drugačije. Učim od Hrvata kako se povezati s prirodom. Ovdje svi obožavaju boraviti u prirodi, ističe Kristel.

Kristel je vizualna umjetnica - slika i izrađuje keramiku. Dolazi iz umjetničke obitelji - i ona i njezin suprug, to je nešto što im je zajedničko. Je li preseljenje na bilo koji način utjecalo na njezin umjetnički rad?

- Naš život uvijek utječe na ono što stvaramo. Ne mogu to točno objasniti, ali osjećam da nisam ista osoba kao kad sam se tek doselila u Hrvatsku. Hrvatska utječe definitivno na moj rad, posebice ta veza s prirodom koju sam vam sada opisala. Priroda je uvelike prisutna sada u mojim djelima, primjerice cvijeće. Keramičke predmete izrađujem u partnerstvu s prijateljicom Maríjom Consuelo. Ona je María Consuelo, a ja Kristel María, i zato smo napravile zajednički brend za uporabne predmete od keramike - María i María, objašnjava Kristel.

Jedno je vrijeme Kristel podučavala španjolski jezik u vrtiću:

- Podučavala sam španjolski jezik i umjetnost. Bio je to engleski vrtić, tako da moje umjetničko stvaralaštvo je bilo doista na čekanju. Morala sam se tih godina posvetiti malenoj djeci, a sada, uz potporu muža, imam više vremena da se posvetim svojoj umjetnosti. Više sam sad nekako povezana s tom svojom kreativnom stranom. Obožavam izrađivati predmete, umjetnički stvarati, iako voljela sam i poučavati, priznaje Kristel.

Imaju li njezina djeca ambicija otići iz Hrvatske ili vide svoju budućnost ovdje?

- Oni obožavaju život u Hrvatskoj. Hrvatska je njihov dom. Nas bi radovalo kad bi proveli neko vrijeme i negdje drugdje, možda na studiju. Još nisu na fakultetu, tako da ćemo vidjeti, što god odluče, kaže Kristel.

S obzirom na višejezičnost obitelji, kako komuniciraju kod kuće?

- Kod kuće razgovaramo na španjolskom, iako to zapravo nije našoj djeci materinji jezik. Njihov materinji jezik je hrvatski, i oni najviše govore na hrvatskom jeziku. Ali budući da smo okruženi strancima, oni jako dobro govore i engleski, a dobro govore i talijanski s mojom svekrvom. Nisu potpuno elokventni, mogu reći, na talijanskom, ali sporazumijevaju se, objašnjava Kristel dodajući da djeca kombiniraju u svom hrvatskom i neke španjolske riječi, kao što je primjerice "caucho" za kauč.

Koga još Kristel ima od obitelji u Ekvadoru?

- Moj muž zbog posla često putuje u Ekvador, a ja malo rjeđe. Voljela bih češće, ali nikad nemam dovoljno vremena zbog djece. Nije ih lako ostaviti. Tu su i njihove obveze, dakle svake dvije godine otprilike. Ali imam još članove obitelji ondje: brata i sestru, ujake, stričeve, ali i oni nas posjećuju ovdje, kaže Kristel.

Njezini roditelji su se također preselili u Hrvatsku godinu dana poslije njih.

Osim obitelji i prijatelja, Kristel nedostaje i neka ekvadorska harna:

- Nedostaje mi neka posebna vrsta kruha. To je nešto što ovdje ne mogu naći, ali uglavnom prijatelji, obitelj, zaključila je Kristel.