Sirijac Abdulkader u RH našao utočište od rata

Projektu Novi susjedi 2.0 cilj je integracija osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom u hrvatsko društvo. Provodi ga Centar za kulturu dijaloga, u suradnji sa Ministarstvom unutarnjih poslova Republike Hrvatske, a jedan od korisnika projekta je i Sirijac Abdulkader Alshaery.

Projekt Novi susjedi 2.0 nadogradnja je istoimenog projekta koji je započet već prije nekoliko godina.

- Projekt se provodio od 2020. do 2023. godine, a od prošle godine ponovno je pokrenut trogodišnji ciklus kao svojevrsna nadogradnja prvog projekta i nastavak dobre prakse. Projekt radimo u suradnji s Ministarstvom unutarnjih poslova, dakle Centar za kulturu i dijalog je provedbeni partner MUP-a. Glavni cilj projekta je pomoć u uključivanju osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom u hrvatsko društvo, dakle riječ je o osobama koje su zatražile zaštitu Republike Hrvatske iz raznoraznih razloga, to mogu biti rat, sukobi, progon na temelju rase, vjere, nekakve pripadnosti etničkim ili društvenim skupinama, i RH im je zapravo odobrila zaštitu. Mi upravo tim osobama želimo pomoći da se osjećaju dobrodošlo, sigurno i da se što brže uklope u društvo, objašnjava voditeljica slučaja integracija i kulturna medijatorica Klara Miholić.

Korisnik projekta Abdulkader Alshaery Iz Sirije je u Hrvatsku stigao prije nekoliko godina:

- Ja sam bio u Egiptu kad je počeo rat u Siriji. Kako je počeo rat mi smo se preselili u Egipat. To je bilo 2013. i tamo sam živio i odrastao, a 2022. u osmom mjesecu sam došao u Hrvatsku, kaže Abdulkader.

Kad je došao u Hrvatsku, dodaje, sve mu je bilo malo sve je čudno - nije znao jezik, nije nikoga poznavao , bio je u stresu...

- A kad sam počeo ići u školu, bilo je bolje jer sam počeo učiti jezik, imao sam 70 sati za učenje jezika u školi, pa sam pisao test za provjeru znanja, a kako sam više jezika učio, imao sam više prilike da pričam s ljudima, da izađem, da jednostavno da budem dio tog društva, a ne da budem stranac kao stranac, ističe Abdulkader.

U manje od četiri godine hrvatski je jezik naučio sjajno. čak je maturu odlučio polagati na hrvatskom jeziku.

- Ja se nadam da ću uspjeti riješiti maturu kako sam planirao, pa ću probati upisati ili Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije, ili geološko inženjerstvo, naftno inženjerstvo. To su dva sad fakulteta koje ja hoću, pa ćemo vidjeti, otkriva Abdulkader.

U Hrvatskoj živi s majkom i bratom, a tu mi je i druga rodbina.

Na projektu Novi susjedi 2.0 radi pet mobilnih timova, a svaki mobilni tim čine voditelj slučaja integracije i kulturni medijator.

- Kod mene je malo specifično jer sam ja ujedno i prevoditeljica, odnosno kulturna medijatorica za francuski jezik, a posao je uključuje i rad u uredu, dakle administrativni dio vođenja dokumentacije, rješavanja nekih stvari putem računala, pisanje mailova, telefoniranje i tome slično, ali ima isto tako i terenskog rada. Dakle, mi s korisnicima, odnosno našim novim susjedima, radimo na individualnoj razini, što znači da im pružamo vrlo konkretnu pomoć, objašnjava Klara Miholić.

Ideja je da se s korisnicima počne raditi od trenutka kada dobe pravni status međunarodne zaštite:

- Pokazalo i u teoriji i u praksi da upravo ta rana integracija pokazuje najbolje rezultate, a čim se mi s njima upoznamo, nekako su prvi koraci uvijek ovi administrativni. To uključuje odlazak na policiju, rješavanje administrativnih koraka, prijave, odnosno preuzimanje nove dozvole boravka i drugih dokumenata... Isto tako mi pomažemo i u zdravstvenim pitanjima, pomažemo u pronalasku liječnika primarne zdravstvene zaštite, ja prevodim tijekom pregleda. Pomažemo pri upisu u vrtić, škole, fakultete, ako je riječ o odraslim osobama pomažemo da što prije uđu na tržište rada, pronađu posao. Tu bih naglasila da je važan taj individualni pristup, dakle mi sa svakim razgovaramo jer nam je cilj vidjeti koje su konkretne želje, interesi, kompetencije, vještine, znanja koje osoba posjeduje kako bi zapravo je onda usmjerili u to, upravo ondje kamo bi ona željela ići, dodaje Klara Miholić.

Abdulkader ističe da otkad je došao u Hrvatsku nije imao nikakvih neugodnosti, a prije doseljenja o našoj je zemlji znao je po Luki Modriću i nogometu. Je li bilo kakvih iznenađenja kad se doselio?

- Pa da. Inače ja imam ideju o Europi da su ljudi tamo hladni, da se ne znaju zabaviti, da nisu aktivni, a kad sam došao ovdje u školu vidio sam da to baš nije tako, oni su dobri kao mi, i još bolji, smatra Abdulkader, ističući da Sirijci i Hrvati nisu jako različiti.

Što mu najviše nedostaje iz domovine?

-  Fali mi Sirija, imao sam pet godina kad sam zadnji put sam bio tamo. Tako da mi fali cijela država, iskreno. Sve mi fali: kultura, tradicija, ljudi... Žao mi je što ne znam, na primjer, kakav je tamo život, način razmišljanja ljudi. S vremenom čovjek, nažalost, izgubi taj osjećaj pripadnosti. Jedino što dokazuje da sam ja Sirijac sada je doslovno papir i dijalekt, znači sirijski dijalekt, arapski koji ja pričam, odgovara Abdulkader.

U Hrvatskoj od jela najviše voli grah:

- Nije tu velika razlika, mi isto imamo grah, ali razlika je ta da kod nas jedemo puno više rižu. Mislim barem ja jedem puno više riže, kaže Abdulkader.

Hrana je, uz glazbu, poveznica mnogih radionica koje se kroz projekt Novi susjedi 2.0 rade s lokalnim stanovništvom i novim susjedima.

- Ne smijemo nikada zaboraviti da je integracija dvosmjerni proces. I lokalna zajednica se također mora uključiti i mi kao pojedinci, na kraju krajeva kao stanovnici Hrvatske. Trudimo se organizirati puno javnih događaja, što formalnih, što neformalnih druženja, aktivnosti, radionica, kako bismo uključili što više naših novih susjeda, ali isto tako i pripadnika lokalne zajednice, napominje Klara Miholić.

Cilj je da i oni introvertirani pronađu nešto za sebe.

- Upravo su i hrana, i glazba, umjetnost, sport, ono što uvijek povezuje, opusti ljude. Cilj nam je prikazati različite kulture zbog integracije u hrvatsko društvo, uz zadržavanje upravo one kulture iz koje osoba dolazi, tako da na našim aktivnostima, ako je u pitanju hrana, uvijek volimo donijeti nešto sirijskih tradicionalnih jela ili iz različitih afričkih zemalja, i to uvijek okupi sve ljude i uvijek su svi jako zainteresirani probati nešto novo i naučiti, i to stvarno povezuje i pokazuje jako dobre rezultate, zaključuje Klara Miholić.

Abdulkader je, za kraj, ustvrdio da je najbitnije truditi se i učiti jezik države u koju čovjek ide, jer bez jezika čovjek ne može ništa.

-  I probati što više biti dio društva, uspjeti što više, i moliti Boga i to je to, poručio je Abdulkader.