Automehaničar i plesač Ramon zbog supruge se doselio s Kube u RH

U rubrici Stranci u Hrvatskoj emisije Dobro jutro, Hrvatska ugostili smo Kubanca Ramona Yudimira Nou Caraballoa je koji u Hrvatskoj živi već 15 godina, gdje se doselio zbog supruge. Po struci je automehaničar, a danas se bavi isključivo plesom. Sudjeluje na plesnim festivalima u Lijepoj našoj i zemljama regije, a organizira i plesne radionice.

Za početak razgovora zanimalo nas je kakav je bio Ramonov život na Kubi?

- Toplo, kokteli, plaža, zabava, i puno plesa. Nema puno para, ali svi pokušavamo biti najsretniji što možemo, kaže Ramon.

Rođen je i odrastao u glavnom gradu Kube - Havani.

- Imali smo puno slobode kao klinci. Prije smo manje imali tablete, telefone i to, i onda smo izmišljali igre. Stalno smo nešto novo izmišljali kao djeca i to je bilo lijepo, dodaje Ramon.

Na Kubi je počeo raditi kao automehaničar, ali je bio i član jedne vrlo ugledne i poznate plesne skupine.

- Išao u školu Tropicana de Cuba. To je jedan od najpopularnijih kabareta na Kubi. I tamo sam išao u školu navečer, a bio sam automehaničar po danu. I čim sam završio školu, ostavio sam automehaniku na stranu. Tu i tamo sam radio fuš s prijateljima, ali sam se najviše posvetio plesnom školovanju. Kada sam završio školu, onda sam ostao u Tropicani plesati, prisjeća se Ramon.

Uz sklopu svojeg plesnog angažmana, Ramon je držao i plesne radionice za turiste - i tako je upoznao svoju suprugu Hrvaticu:

- Tako sam upoznao Josipu. Ona je žena zbog koje sam došao ovdje u Hrvatsku 2007. godine na jedan festival. Tako smo se upoznavali malo po malo, svake godine. 2008. godine ona se vratila na Kubu, 2009. sam ja opet došao ovdje, a 2010. smo se vjenčali na Kubi. I čim smo se vjenčali, ja sam došao ovdje, dodaje Ramon.

Malo je nedostajalo da Ramon završi u Španjolskoj:

- Tamo sam imao prijatelje roditelja, koji su mene voljeli kao sina. Oni su htjeli da dođem u Španjolsku studirati, pa da idem dalje - u Francusku i u Moskvu. No, ja nisam htio ostaviti roditelje same. A kad je došla Josipa, onda sam odlučio - ipak je to bila ljubav, a ne prijatelji... Onda sam rekao, okej, idem tamo, pa ću svake godine probati doći na Kubu. I tako do sada radim, priča Ramon.

Ramon ima brata i sestre koji su također otišli s Kube.

- Moj brat je tu u Hrvatskoj sa mnom. Ja sam ga doveo. On je četiri godine stariji od mene, a imam još dvije sestre koji su u blizanke. Jedna od njih je u Rusiji i sad će krajen prvog mjeseca doći ovdje da mi posjeti, a druga je na Kubi, napominje Ramon.

Odlasci u domovinu Ramonu teško padaju:

- Svi plačemo. Tako da je teško ali imamo utjehu da ćemo uskoro opet vidjeti. Svake godine se vidimo i ako ću ja imati više prilika onda ću doći kad god, ali zbog godišnjeg odmora mogu ih posjetiti samo jedanput godišnje, kaže Ramon.

Za život na Kubi Ramon kaže da je teži nego prije:

- Situacija je teška, nažalost, od korona još teža. Svaki mjesec brat i ja pomažemo roditeljima i tako da mogu kupiti lijekove. Fali lijekova i hrane. Većina se sad liječi "zelenom" medicinom, ali nema lijekova ni za bol ni za temperaturu. Tkogod ide na Kubu, ja šaljem lijekove, kaže Ramon.

U Hrvatskoj Ramon već 13 godina vodi tečajeve kubanskog plesa:

- Uvijek imam radionice negdje, ili u Varaždinu, ili u Zagrebu, ili u Bosni, gdje god mene zovu... U Zagrebu radim u Centru za kulturu Novi Zagreb u Remetincu. Tamo sad držim škola. Nemam svoju dvoranu, pa iznajmljujem, objašnjava Ramon.

Povremeno Ramon radi i kao maneken, a u Hrvatskoj već slovi kao domaći dečko, a ne stranac.

- Da, netko kaže da sam purger, zaključio je Ramon.