Ukrajinka Anastasiia pronašla je sreću u Hrvatskoj

U rubrici Stranci u Hrvatskoj emisije Dobro jutro, Hrvatska ugostili smo magistru pjevanja iz Ukrajine Anastasiiju Groshko koja se prije dvije godine doselila u Hrvatsku. Pjeva u jednom zagrebačkom cabaretu, sjajno je naučila hrvatski, a najbolje se predstavila sama, upravo onim što najbolje čini - pjesmom...

Anastasiija dolazi iz ukrajinskog glavnog grada Kijeva, a u Hrvatsku je prije dvije godine prvo stigla u Rovinj, a zatim se preselila u Zagreb gdje je dobila jednu sjajnu poslovnu ponudu.

- Došla sam prvo u Rovinj, u lijep grad u Hrvatskoj, koji mi se jako sviđa. Upoznala sam puno prijatelja u Rovinju, koji su mi uvijek podrška. Došla sam u Rovinj zbog posla. Ukrajincima su otvorili ukrajinski restoran, to je bilo 55 osoba koje su došle iz Ukrajine raditi u Rovinj. I to je bio 'dinner show cabaret', na velikoj terasi s pogledom na more, priča Anastasiia.

U restoranu je nastupala kao pjevačica, a svoj talent pokazala je i nastupom u emisiji Dobro jutro, Hrvatska:

Nakon četiri mjeseca rada u restoranu u Rovinju Anastasiija je odlučila ostati u Hrvatskoj koja joj se jako svidjela. Za njom su došle i mama, sestra i nećakinja i sad su svi u Hrvatskoj.

Nakon Rovinja dobila je izvrsnu poslovnu ponudu u Zagrebu:

- Jest, sad sam se preselila u Zagreb. Radim u najboljem klubu u gradu, zove se Mintu, s najboljim ekipom... To je također jedan 'cabaret show'. To je bio moj san još prije ne znam koliko godina. Ja sam razmišljala da želim taj posao. To mi je nekako bilo uvijek u glavi. I sad kad mi je to sve došlo, kad radim u ovom cabaretu, ja ne mogu vjerovati da sam to dobila. Ja uživam - ekipa, ples, pjevanje, kostimi, to mi je sad najdraža stvar u životu, kaže Anastasiia.

Oduvijek se željela baviti se pjevanjem, studirala je glazbu, svira i neke instrumente.

- Krenula sam s pjevanjem kad sam imala četiri godine, kad sam bila mala. Baka me odvela u školu plesnog pjevanja, to je sve bilo zajedno. I onda otad, meni je možda bilo bitnije da idem u školu pjevanja nego u običnu školu. Sad radim najbolji posao u životu, i zbog toga sam jako sretna. Krenula sam u 4 godine, sada imam 27 i još uvijek radim ono što volim, ističe Ansastasiia.

Anastasiia pjeva na nekoliko jezika, no nijedan od njih zapravo nije njen materinski jezik - ukrajinski. Je li teže pjevati na engleskom ili na hrvatskom?

- Shvatila sam da mi je lakše naučiti pjesmu na hrvatskom nego na engleskom. Na primjer, "Trebaš li me" naučila sam uz slušalice i to je to. Kad učim neku Whitney Houston, ona mi je jako draga pjevačica, to moram čitati, slušati, probati, a hrvatski jezik mi nekako ulazi u uho. Znači isto tako sam naučila jezik, nisam nikad išla na tečajeve. Samo sam slušala ljude, kaže Anastasiia.

Vidi li se u budućnosti na hrvatskoj glazbenoj sceni?

- Zasad, a mislim i sljedećih pet godina, ja sam sigurno u Hrvatskoj. Sviđa mi se država. Sviđa mi se ova razlika između vremena u Rovinju i Zagrebu. Zbog toga još uvijek dolazim u Rovinj kod svoje mame i sestre. Tamo je 15 stupnjeva, a u Zagrebu je 5 stupnjeva. To mi se jako mi to sviđa - imaš more, imaš snijeg, imaš kišu, imaš sve u jednoj državi, odgovara Anastasiia.

Anastasiia je spomenula da su joj majka, sestra i nećakinja u Hrvatskoj, no otac je još uvijek u Ukrajini. Boji li se za njegovu sigurnost?

- Ja se jako bojim za njega, ali svaki put kad nazovem njega i pitam da mi iskreno kaže kako je, on kaže da je dobro, i pita me zašto razmišljam o njemu. Kaže da će on sve riješiti. Ma, tata, što ćeš ti riješiti? Što kad okolo padaju rakete?  On kaže na neće na njega, da je sretan čovjek. Dobro, on gradi svoj život. On neće ići iz Ukrajine, iz Kijeva. Ima obaveze prema ljudima koji rade s njim. I ja njega razumijem. On je siguran da smo mi na mirnom mjestu. Mi smo u Hrvatskoj, radimo, sretni smo, ističe Anastasiia.

Oca je zadnji put vidjela u osmom mjesecu kad je bila u Ukrajini.

- Došla sam napraviti iznenađenje za tatu, za rođendan. I onda smo bili jedan dan u Ukrajini. Prije toga nisam bila godinu dana, kaže Anastasiia.

Upravo se pripremaju za novi posjet Ukrajini:

- Sada ću ići za Božić, a sa sestrom i nećakinjom idem s tatom na skijanje u Ukrajini, otkriva Anastasiia.

Dodaje da se ljudi moraju prilagoditi svakoj situaciji, pa čak i ratnoj.

- Ljudi imaju svoj život, život ide dalje. Sve u stvari radi. Što će osoba koja živi u Ukrajini samo biti doma? Ne. Svi će ići na skijanje, na odmor, slaviti Božić, kaže Anastasiia.

Bez obzira na to što život ide dalje, Anastasiiju zaboli srce kad vidi snimke svoje razrušene domovine:

- Meni je jako žao i još uvijek ne vjerujem da se to desilo. Ja nisam vjerovala kad je to krenulo. Ja sam mislila da je to neki loš san. Nažalost, ide kako ide, zaključila je Anastasiia.