Gvatemalac Santiago u Zagrebu zasnovao obitelj

Gvatemalac Santiago Avila već tri godine živi u Zagrebu. Tu je zasnovao obitelj, oženio se, otac je dvoje djece i pokrenuo je svoj vlastiti posao o kojem je dugo sanjao.

Santiago Avila rođen je i odrastao u Gvatemali, u istoimenom glavnom gradu.

- Odrastanje je bilo divno, veoma zabavno. Bio sam nezaustavljivo dijete, puno sam se igrao, stalno sam se ozljeđivao, i bilo je naprosto nevjerojatno. Imamo divnu hranu, divne slatkiše, i uvijek sam u tome uživao, i uvijek ću uživati, kaže Santiago.

Gvatemala u prijevodu znači "vječno proljeće", što je u skladu s tamošnjom klimom.

- Uvijek je vrijeme kao u proljeće. Dakle, između 20 i 26 stupnjeva. Stalno pada kiša, ali zapravo ona traje 5 minuta, to nazivamo "chipi chipi". Vruće je, ali pada kiša, dakle malo zbunjujuće. Kada je 13 stupnjeva, morate nositi i jaknu, kao zimi, jer se naviknete na toplo vrijeme, objašnjava Santiago.

S 18 godina Santiago je donio odluku da će putovati po svijetu. Najprije je bio u Sjedinjenim Američkim Državama neko vrijeme, a onda je putovao po Europi.

- Bilo je to sjajno iskustvo. Na tim putovanjima sam doista puno naučio. Moje prvo iskustvo bilo je u Sjedinjenim Američkim Državama. Ondje sam jedan mjesec živio u šatoru. To je bilo u državi Virginiji. Bilo je vrlo vruće, onda je iznenada došla oluja i morao sam puno naučiti o svemu. Tamo sam se bavio stolarskim radom i građevinom. I isto tako, naučio sam kako sastaviti uređaj za tetoviranje, i tako sam zapravo krenuo s tetoviranjem, i malo po malo sam naučio taj zanat. Zatim sam se preselio u Francusku, gdje sam radio na jednoj farmi za uzgoj pilića, gdje sam hranio piliće, skupljao jaja, brinuo se o psima. Zatim sam u Španjolskoj naučio kako izgraditi bazen, radio sam u jednom azilu za pse, nabraja svestrani Santiago.

- Zatim sam se preselio u Italiju, tamo sam se bavio soboslikarskim radom. Zatim sam jedno vrijeme bio u Švicarskoj, ali bila je možda malo preskupa za mene u to vrijeme. I zatim sam došao u Hrvatsku, i tu sam se počeo baviti volonterskim radom, čišćenjem, i malo po malo sam zapravo postao šef volontera. I tamo sam upoznao i svoju sadašnju suprugu. Živjeli smo jedno vrijeme i u Gvatemali, no bilo je previše složeno, pa smo se opet preselili u Hrvatsku i stvari idu prilično glatko ovdje. I to je jedno iskustvo koje mi je doista promijenilo život. Ja sam putovao 11 mjeseci, i kada putujete 11 mjeseci, zapravo tek kada napustite obiteljsko gnijezdo, to je jedno veoma, veoma zanimljivo iskustvo, priča Santiago.

U Hrvatskoj je Santiago pokrenuo vlastiti posao. Radi kao majstor za tetovaže i ima svoj studio za tetoviranje. Ne čudi da je krenuo u umjetničke vode, jer dolazi iz umjetničke obitelji.

-  Moj je djed slavni slikar u Gvatemali, i uvijek sam ga gledao kako slika. Kada smo mu odlazili u posjet, najveći izazov, tako reći, bio bi ići slikati s njim, jer on je vrlo dobar umjetnik i vrlo je strog u pogledu slikarskog zanata. I bilo je to jedno vrlo zabavno, zanimljivo iskustvo. A sada sam, evo, u Hrvatskoj, u studenom 2024. otvorio svoj tattoo studio, i to je jedno divno iskustvo. Dakle, morate voditi vlastiti posao, voditi račune, brinuti se o klijentima... Puno je to posla, ali na sreću imam dobru lokaciju. Nalazim se u samom centru grada, u Tkalčićevoj ulici, i imam priliku upoznati razne zanimljive ljude. Dolaze mi čisto i turisti koji se žele tetovirati za uspomenu, katkad tetoviraju hrvatsku zastavu, katkad neke tradicionalne hrvatske tetovaže, ili, primjerice, šalicu kave, jer su upravo došli u Hrvatsku kako bi uživali u kavi, kaže Santiago.

Santiago uvijek pokušava uklopiti njihove tetovaže u svoj dizajn i neke hrvatske motive. Baš je to nešto što je autentično u njegovu radu, za sve one koji žele nositi dio neke hrvatske tradicije na svojoj koži.

- To mi je uvijek veoma zanimljivo jer isprva nisam zapravo bio upoznat s poviješću hrvatske tetovaže. Počeo sam istraživati i više doznavati o tome. Ljudima koji mi dolaze, koji su stranci i koji se žele tetovirati, kažem da mi je privilegij da ih mogu tetovirati. Ali rekao sam im je ipak možda ne bih trebao tetovirati, jer nisam ovdje odrastao, nisam baš dobro upoznat s poviješću Hrvatske. Tako da preporučam svoje kolege, ali uvijek je fantastično. Jedna od mojih najdražih tetovaža je bila tetovaža koju sam napravio jednoj baki na ruci. Bila je malena, 5-6 centimetara, ali uspio sam nacrtati te neke malene tetovaže, i još uvijek sam zaljubljen u tu tetovažu, priznaje Santiago.

Nedostaju li Santiagu domovina, obitelj i prijatelji?

- Da, nedostaju mi obitelj i prijatelji, kao što i svima nedostaju. No, hvala Bogu, ovdje sam uspio zasnovati divnu obitelj. Moja je supruga Hrvatica, a djeca su mi pola-pola. Dakle, pola Hrvati, pola Gvatemalci, ali gledati ih kako odrastaju u tako divnoj i sigurnoj zemlji zapravo mi pomaže, i manje mi nedostaje obitelj. Uvijek nastojite učiniti najbolje za svoju obitelj. I ja i supruga smo odlučili da je Hrvatska za njih najbolje mjesto za odrastanje. Naravno, nedostaju mi obitelj i prijatelji, no zapravo, najviše mi nedostaje gvatemalska hrana. Ne mogu baš reći da ne mogu napraviti ta jela ovdje, ali naprosto, okus je drugačiji jer u Gvatemali imate te starice koje na uglu peku tortilje i rade te gvatemalske specijalitete, i to mi veoma nedostaje, ističe Santiago.

Za nekoliko tjedana Santiago ponovno namjerava posjetiti Gvatemalu. On je surfer i zato je također drago otići u Gvatemalu - tamo je more drugačije.

- Ocean je veoma drugačiji. Imamo jednu poznatu plažu, El Paredón, koja je poznata po surferima, dolaze mnogi stranci koji tamo surfaju na velikim valovima. Nisam baš dobar, surfao sam 2 ili 3 puta, ali to je doista fantastičan osjećaj, jer zapravo dopuštate moru da vas odvede kamo god more to želi. Bit će to fantastičan odmor, no većinom idem kako bih posjetio obitelj, zaključio je Santiago.