Aramejac Mihael: "Horvat" na mom jeziku znači "prijatelj"!

Gost rubrike "Stranci u Hrvatskoj" emisije Dobro jutro, Hrvatska bio je Mihael Yakob Makso Yago - Aramejac koji je u Lijepu Našu prvi put došao još davne 1975. godine na studij. Umirovljeni je liječnik - pedijatar i vrlo svestran umjetnik. Bavi se glazbom, slikarstvom i pisanjem. Nedavno je izdao svoju četvrtu knjigu, a u pripremi je već i peta...

Mihael Yakob Makso Yago Aramejac je rođen u Siriji u mnogobrojnoj obitelji. Njegovi su roditelji imali desetero djece, a Mihael je bio sedmo po redu.

- Mene su zvali doktore još u srednjoj školi. Baka je bila primalja, i moja mama je bila primalja, a moj otac se bavio ortopedijom, a ja sam bio najmlađi sin, i svi su htjeli da budem doktor, i zvali su me doktorom. I Bog je htio da moj brat padne, ja sam tada imao 10, 12 godina, i on je  izgubio sam svijest. Ja sam intervenirao u tim godinama i oživljavao ga. On je i dan-danas živ, u Švicarskoj. I tako molili Boga, valjda, i Bog ih je htio uslišiti da budem doktor, priča Mihael.

Kako je odlučio studirati baš u Hrvatskoj?

- Imao sam izbor: Berlin, Madrid i Zagreb. Nisam znao za Hrvatsku, ni za Jugoslaviju, nego za Zagreb, pa sam rekao: "Hajde, idem vidjeti kako je to u Zagrebu." Lako je onda mijenjati, kaže Mihael.

Već pri prvom susretu sa Zagrebom, razgovarajući s taksistom, otkrio je da imamo u oba jezika istoznačnicu - "tamo!". 

-I to je bilo. Kako možeš ostaviti jednu državu koja te dočeka s "tamo" pa ići u Španjolsku ili ići u Njemačku, dodaje Mihael.

Njegova prva knjiga bila je "Aramejski, asirski jezik u hrvatskome jeziku", gdje je ukazao na niz toliko sličnosti s hrvatskim jezikom:

- Ja sam to radio jedno 40 godina, ali kako su me dočekali s "tamo", onda sam učio hrvatski jezik. "Horvat" na aramejskom znači prijatelj. Ja učim prijateljski jezik. I tako, kako sam učio, otkrio sam puno toga sličnoga. Evo, recimo, kad Hrvat kaže "pokefali", oni kažu da su se svađali, ali "kefa" je šaka, znači "pošakali", a ne kefali. Onda sam otkrio prezimena, spomenuo sam to - netko se zove Habuš, a "habuš" na aramejskom znači jabuka, ističe Mihael.

 Među ostalim Mihael se bavio i glazbom, plesao je folklor, slikao, bio je čak i model za frizure.

Nakon što je doktorirao, dobio je posao u Hrvatskom zagorju, ali nakon toga je otišao u Siriju na odsluženje vojnog roka i tamo je upoznao svoju suprugu, oženio se, i nakon toga su odlučili vratiti se živjeti u Hrvatsku.

Životni put je opisao u knjizi koja je nedavno predstavljena u Petrinji, koja je sada njegov grad, i u kojoj dugo živi. Nije je napustio iako je to kraj iz kojeg mnogi bježe jer ne nudi toliko mnogo mogućnosti kao neki drugi dijelovi u Hrvatskoj. Mihael je ostao i unatoč potresu. Tamo je za vrijeme potresa napisao jednu dirljivu pjesmu.

- To je istina. To je doživljaj. Ova cijela knjiga je moj doživljaj u Hrvatskoj, i zašto sam zavolio Hrvatsku i zašto sam ostao u Hrvatskoj. Meni je Hrvatska raj, zamijenjen za moj edenski raj. I zagrlili su me toliki prijatelji, profesori, ja sam za njih bio kao sin. Ja sam za njih bio i prijatelj. Svi su htjeli da ja ostanem tu, priča Mihael.

Mihael ima tri kćeri:

- Najstarija kći je nedavno završila psihijatriju, a mlađa je peta godina medicine, a Mihaela, najmlađa, je u Splitu, ona studira stomatologiju, objašnjava Mihael.

Pet je godina već u mirovini, ali ne staje. I dalje vrijedno radi - priprema petu knjigu:

- To će biti "Aramejska imena i prezimena u hrvatskim imenima i prezimenima". Već sam pri kraju. Ima tisuće i tisuće hrvatskih imena i prezimena koja su aramejska, a što Hrvati ne znaju, poručio je Mihael Yakob Makso Yago.