Španjolka Sara kruzerom oplovila svijet i "usidrila" se u Hrvatskoj

Gošća u rubrici "Stranci u Hrvatskoj" emisije Dobro jutro, Hrvatska bila je fotografkinja iz Španjolske Sara Gómez Dubois koja se u Hrvatsku preselila prije 13 godina. Sa suprugom Hrvatom upoznala se na kruzeru, oplovili su svijet, a onda donijeli odluku da će Hrvatska biti luka u kojoj će se usidriti.

Sara Gómez Dubois danas živi u Zaprešiću i priprema zanimljivu izložbu, a iz njezina dva prezimena može se iščitati da ima i španjolske i francuske korijene:

- U Španjolskoj imamo dva prezimena, prvo je Gómez, od tate, a drugo je Dubois, od mame. Ja sam rođena u Malagi, na jugu Španjolske, u Andaluziji. Mama je iz Normandije, na sjeveru. Svako ljeto smo išli autom do tamo i natrag, 2 tisuće kilometara, priča Sara.

U Malagi je studirala audiovizualnu komunikaciju:

-  To uključuje više medija: televiziju, film, fotografiju... I onda sam se specijalizirala za fotografiju, više kao novinarka, bilo je to u Barceloni, dodaje Sara.

Nakon toga Sara je vidjela priliku da ode raditi i graditi karijeru na velikim kruzerima. Htjeli se zaposliti na kruzeru jedne američke kompanije, a razgovor na koji je trebala doći za taj posao bio je baš u Zagrebu. Kakav je bio njezin prvi susret sa Zagrebom i s Hrvatskom?

- To je bila baš slučajnost. Život je zapravo smiješan, kako te vodi po nekim putovima, da sam taj razgovor imala u Zagrebu. Pozvali su me jer sam bila jako uporna u tomu da želim ići na kruzere, i onda su rekli: "Ajde, ako baš želiš, idi do Zagreba, tamo će biti jedan intervju." Taj put je bio baš poseban, bilo je to 2011. ili 2010. godine, u trećem mjesecu, i bilo je puno snijega. Kad sam došla sam se ušokirala jer zapravo je bilo više od metar snijega, i ja nisam došla uopće spremna za to. Imala sam kaputić iz Španjolske, iz Malage, mi smo na obali, tamo je uvijek toplo, imala sam male štikle, i kad sam izašla iz hotela, hodala sam po snijegu do tramvaja, i mislila sam da ja to ne mogu, prisjeća se Sara.

Tako se se našla u Trgu bana Jelačića gdje je puhao vjetar. Mislila je da je u Sibiru.

-  Rekla sam: "Isuse, tko tu tako živi, to je prestrašno." I onda sam tada mislila: ne bih tu nikad, nikad, nikad živjela. Eto, sudbina je htjela drugačije, dodaje Sara.

Svog supruga Hrvata, Sara je upoznala upravo na kruzeru na kojem je dobila posao. On je također fotograf:

- Mi smo se upoznali na Karibima. Ja sam počela u Europi, onda su me premjestili u Karibe, objašnjava Sara.

Pala je i odluka: vjenčat će se u Hrvatskoj i živjet će u Hrvatskoj. Zašto ne u Francuskoj, zašto ne u Španjolskoj, zašto ne u nekoj od zemalja u kojima su bili?

-  Puno Hrvata me pita zašto sam odlučila doći u Hrvatsku umjesto Španjolske. Zapravo, moj muž je bio zainteresiran za to da idemo živjeti u Španjolsku, ali ja volim emocije, volim istraživati, volim izazove... To mi je bio san - živjeti na nekom egzotičnom mjestu, kao što je Balkan. Imala sam neku sliku u glavi. I naravno, uvijek te iznenadi nešto novo, doživiš kulturni šok, i to mi je bilo jako zanimljivo, veliki izazov, odgovara Sara.

Je li ikad požalila odluku što ipak nisu otišli živjeti u Španjolsku?

- Ne, ne. Uvijek sam sretna. Isto kažem, nikad nemoj reći nikad, jer Španjolska je jako lijepa država i tamo mi živi obitelj. Ali, u principu, ja sam jako sretna tu. Prednosti su te da je država puno manja nego Španjolska, onda ti je sve jako blizu. Ti možeš putovati od jedne do druge strane Zagreba u sat vremena. U Madridu ne bih to mogla nikako. Sve ti je blizu. Tu sam upoznala puno ljudi. U Španjolskoj to sigurno ne bih mogla, niti doći na nacionalnu televiziju pričati svoju priču, na primjer. Zbog mog posla fotografkinje sam imala priliku i slikati na HRT-u neke emisije, upoznati glumce, pjevače, priča Sara.

Sara i suprug su fotografi i imaju vlastitu tvrtku za fotografske usluge. Fotografiraju vjenčanja, krštenja, poslovne događaje, konferencije... Bave se i umjetničkom fotografijom, a Sara priprema i jednu jako zanimljivu izložbu:

- Kad sam došla u Hrvatsku, imala sam slučajno priliku da slikam jednu romsku svadbu. Upoznali smo se dva dana prije svadbe jer su tražili hitno nekog fotografa. Ja sam tek došla, nisam znala pričati hrvatski. I onda je suprug rekao: "Ovo je moja supruga, ona je Španjolka." I oni su se svi čudili otkud Španjolka u Zagrebu, i slučajno svi su znali pričati puno jezika, među njima i španjolski. Bili su oduševljeni i jako smo kliknuli i dobro se slagali. Ja znam puno o romskoj kulturi iz Španjolske. Dobro sam razumjela kako oni razmišljaju, koje su im želje, kako se ponašaju, kaže Sara.

Nakon toga je imala priliku fotografirati puno romskih svadbe kroz godine.

- Sad imam veliki portfolio pa sam odlučila napraviti tu izložbu jer ima puno jako zanimljivih trenutaka i puno njihove kulture za koju ljudi ne znaju. Meni je uvijek zanimljivo kako ljudi znaju toliko malo o njima. Te slike su napravljene s puno ljubavi i poštovanja prema njihovoj kulturi, i to bih htjela da pokažem na svojoj izložbi. Izložba bi trebala biti na proljeće u Zaprešiću, najavljuje Sara.

Osim fotografije, Sara ima i umjetnički hobi, a to je glazba. Učlanila se u jedno hrvatsko tamburaško društvo.

- Ja sviram violinu otkad sam imala pet godina. Otkad sam došla u Hrvatsku, uvijek sam tražila društvo za sviranje. Netko mi je dao ideju za tamburaški orkestar. Počela sam prošle godine sudjelovati kao jedini violinist. Jako su me lijepo prihvatili, jako su sretni što sam se uključila, i postali smo i prijatelji. To je Tamburaški orkestar Gaj u Zaprešiću, ispričala je Sara.