Američki bračni par život u San Franciscu zamijenio Opatijom

Američki bračni par Rose i Giovanni život u zaljevu San Franciska prije godinu dana zamijenili su Opatijskom rivijerom. Doselili su se ovdje sa svoja dva sina za koje im je bilo važno da nastave kvalitetno obrazovanje.

Rose Markotić u SAD-u je odrastala u hrvatskoj tradiciji i običajima s obzirom na to da je živjela u Chicagu gdje je jedna od najstarijih i najvećih hrvatskih zajednica.

- Moj je otac zapravo emigrirao u Ameriku 1970. godine i kad sam odrastala, ta druženja Hrvata, kojih je doista bilo mnogo, bila su česta. Često smo se okupljali. Krštena sam u hrvatskoj katoličkoj crkvi, i učila sam i hrvatski, ali ne baš kontinuirano. U svakom slučaju, mogu reći da je Hrvatska uvijek bila dio naših života, jela su se i hrvatska jela, pratio se hrvatski nogomet, tako da je bio to velik dio mog života u Chicagu.I uvijek sam i slušala oca kako razgovara s obitelji na hrvatskom jeziku, tako da moram reći da sam bila uvijek svjesna svog identiteta, kaže Rose.

Njezin suprug Giovanni Valdenegro rođen je u Riminiju u Italiji, a u SAD je došao tek u svom odraslom životu. Hrvatsku je prvi put posjetio 2008. godine.

- Upoznao sam Hrvatsku i preko Rosine obitelji, koji su doista divni ljudi s velikim srcem, i tako sam se vraćao nekoliko puta prije nego što sam se doselio, ističe Giovanni.

Kako je uopće došlo do odluke da se presele u Europu?

- Europa je nekako za nas uvijek bila nedosanjani san. Bilo mi je važno za djecu da budu izloženi raznim kulturama, raznim načinima života, raznim tradicijama, i da tako šire svoje vidike, svoju perspektivu. I uvijek sam to željela. 2019. godine dobila sam hrvatsko državljanstvo i tada smo u Brelima kupili zemlju sa željom da sagradimo kuću, kao neku vikendicu za ljetne praznike. Tako da se uvijek o tome govorilo, uvijek je to bio neki naš cilj kojem smo stremili. Nažalost, moj otac je obolio od raka za vrijeme pandemije i 2023. godine je umro, priča Rose.

Dodaje da su to zapravo trenuci u životu koji te pogurnu naprijed:

- Jer te nekako navedu na razmišljanje o tome koliko je naš život na ovoj zemlji ograničen i koliko sami moramo potaknuti neke promjene. U to vrijeme događale su se i mnoge promjene u SAD-u, političke promjene, i nismo htjeli zapravo doći prekasno da djeci bude teže se naviknuti na život u Europi. To nas je poguralo da dođemo što prije u Hrvatsku, koja je sigurna zemlja, osjećamo pripadnost zajednici, i to je zapravo nešto što nam je važno za djecu, smatra Rose.

Rose i Giovanni naglašavaju da su djeca broj jedan i jako im je važno da se ona mogu nastaviti kvalitetno obrazovati, ali da imaju zajednicu preko koje će se što bolje integrirati u hrvatsko društvo.

-  To je definitivno nešto o čemu smo razmišljali prije nego što smo se doselili, i zato smo i razmatrali različite dijelove Hrvatske. No, kad smo našli međunarodnu školu u Opatiji, odlučili smo se za to. Vidjeli smo da je to mjesto gdje ćemo naći zajednicu koju tražimo, to su baš Opatija i Ičići. I nekako nalazimo i Rosinog oca kojeg smo izgubili 2023. ovdje u svakom trenutku, napominje Giovanni.

Školu koja je bila presudna za Rosin i Giovannijev povratak pokrenula je Marijeta Mašić.

-  Ključnu ulogu u odabiru programa i pokretanju škole imao je naš osnivač, Andrej Marušić, koji je, zahvaljujući dugogodišnjem iskustvu rada u međunarodnim projektima i brojnim suradnjama sa školama u inozemstvu, prepoznao IB programe kao potencijal, odnosno kao nešto što nedostaje u našoj regiji. S tim da moram istaknuti da sva naša djeca uče i hrvatski jezik. I ono na što smo posebno ponosni, mi smo prva i jedina škola u Hrvatskoj koja nosi titulu IB Continuum škole, što znači da smo autorizirani za provoditi obrazovne programe od najmlađe životne dobi, dakle od treće godine života pa sve do završetka srednjoškolskog obrazovanja, objašnjava Mašić.

Škola je otvorena prije tri sa samo 13 učenika, a danas ih imamo otprilike 120.

- I prošle godine su upravo naši učenici radili jednu analizu i zapravo smo ustanovili da imamo preko 20 različitih nacionalnosti i jezika u školi. I zaista je riječ o učenicima i obiteljima iz svih dijelova svijeta, znači dolaze nam djeca čak iz Kine, Tajlanda, Australije, pa recimo kao iz Sjedinjenih Američkih Država, iz Brazila i naravno iz gotovo svih europskih zemalja, dodala je Mašić.

Čude li Rosini i Giovannijevi susjedi tome što su napustili San Francisco da bi došli živjeti u Opatiju?

- Naši susjedi su zapravo naši prijatelji, koji su nas i upoznali s tom lokacijom na koju smo se kasnije preselili. I sada su svi ti vrtovi spojeni i djeca se igraju sa susjedima i stalno su djeca u nečijem vrtu ili u nečijoj kući. Ne znam jesu li su iznenađeni, jer u našem susjedstvu ima još jedna obitelj iz Amerike. Zapravo ima puno stranaca, iz Ukrajine, iz Njemačke, iz Amerike, iz Rusije, tako da dosta je to raznoliko društvo. Moram reći da su se neki začudili jer smo došli iz Kalifornije, jer mi Amerikanci lijepo predstavljamo Kaliforniju koja je bila jako dobra, primjerice, za naš profesionalni život, ali za ovu fazu života mislim da je Hrvatska najbolje mjesto za život. Sigurnost nam je jako važna i ovdje možemo ostvariti svoje ciljeve, zaključila je Rose.