Turkmenistanku i Hrvata spojila - nafta

Bahargul Pyhyyeva prije pet godina doselila je u Lijepu našu, a dolazi iz Turkmenistana. Najprije je s obitelji živjela na otoku Pašmanu, a prije nekoliko mjeseci preselili su se u Kastav. Zašto se doselila u Hrvatsku, čime se bavi i i što joj nedostaje iz domovine otkrila je u rubrici "Stranci u Hrvatskoj" emisije Dobro jutro, Hrvatska.

- Turkmenistan je država Srednje Azije, bio je dio Sovjetskog Saveza, ali nakon raspada Sovjetskog Saveza je postao neovisan. Ima oko 6,5 milijuna ljudi. Od njih je 1,2 milijuna žive u Ašgabadu. Ašgabad je glavni grad Turkmenistana, ali veliki dio zemlje je zapravo pustinja Karakum koja je zauzima oko 80% cijele države, istaknula je Bahargul na početku razgovora.

Dodala je da je njezina zemlja bogata prirodnim resursima - naftom i plinom, a najveći izvori su ispod Kaspijskog mora.

Dolazi iz regije Balkan:

- Mi imamo isto planine. To me asocira kad netko govori da je to balkansko, onda se sjetim i da na na našem imamo planine - Mali Balkan i Veliki Balkan. I ja dolazim s Malog Balkana. Ja sam iz grada Hazar. Prije se, kad smo bili u Sovjetskom savezu, grad se zvao Čeleken, ali nakon raspada smo dobili novo ime i sad je to grad Hazar. Nalazi se između Kaspijskog mora i pustinje Karakum. Od Ašgabada je udaljen je oko 7 sati vožnje autom, oko 600 i nešto kilometara, objašnjava Bahargul.

Glavni grad Ašgabad ušao je u u knjigu Guinnessovih rekorda po najvećoj koncentraciji zgrada od bijelog mramora:

- Da, zove se bijeli grad. Inače, Ašgabad u prijevodu znači grad ljubavi. Ašg je ljubav, ostalo je grad - grad ljubavi, a inače poznat je kao bijeli grad, jer u gradu je skoro sve bijelo. Ne samo zgrade, nego i auti trebaju biti bijele boje. Trebali bi biti, ali to nije pravilo. Da, fascinantan, predivan grad, kaže Bahargul.

Sve je u bijelom zbog tamošnje klime:

- Da, jer bijela boja najbolje podnosi vrućine, pustinjsku klimu. Inače, u Turkmenistanu bijela boja simbolizira mir i neutralnost, jer neutralno se odnosimo prema svemu, dodaje Bahargul.

Jedna od najvećih atrakcija je krater Darvaza, ili u prijevodu "vrata pakla".

- Zapravo tu su otvorili u 1970-im godinama plin i onda kad su počele iskopavanja nastala je rupa iz koje izlazi plin i to nije se zaustavilo. Mislili su da će brzo nestati, ali to je još uvijek dan danas gori, i nakon 50 i više godina, napominje Bahargul.

Doduše, radi se na tome da se ugasi zbog emisije štetnih plinova, ali turisti još uvijek dolaze tamo.

- Tamo čak imaju mogućnost za turiste da mogu prenoćiti, imaju jurte u kojima možete se smjestiti jer dolazite u kasne sate jer Darvazu možete doživjeti u pravom izdanju samo po noći, zato imate gdje prespavati. Imate čak i restorane gdje možete pojesti nešto i onda ujutro već krećete dalje, kaže Bahargul.

A kako je Bahargul završila u Hrvatskoj?

- Ja sam upoznala supruga baš u svom gradu. Zajedno smo radili u naftnoj kompaniji. I tako smo se upoznali, otkriva Bahargul.

Jedno su vrijeme živjeli u Sloveniji:

- U Sloveniji sam živjela skoro 14 godina. Mama mog supruga je Slovenka. I u tom trenutku, kad smo se dogovorili da ću ja doći živjeti sa suprugom, on je živio u Sloveniji, pa je bilo logično da i ja dođem u Sloveniju. Tako sam završila u Sloveniji. I onda sam upisala tečaj slovenskog i školovala se isto tamo, dodaje Bahargul.

Na Pašman su se, pak preselili prije 5 godina jer je počela korona.

-  U to vrijeme sin je išao u školu u Sloveniji i onda su nas obavijestili da će škola i sljedeće godine biti online, što nam nije naravno odgovaralo. Saznali smo informaciju da na Pašmanu škola se ne zatvara i djeca normalno idu u školu, pa smo se odlučili preseliti. I tako smo neko vrijeme živjeli na otoku, kaže Bahargul.

A nakon Pašmana životni je put Bahargul odveo u Kastav:

- Na otoku je stvarno jako lijepo živjeti. Na otoku je život lijep, miran, ali s druge strane je jako zahtjevan jer si vezan za trajekt. Osjećaš se ograničeno. I onda, budući da se moj suprug rodio se u Rijeci, onda nam je bilo logično da se preselimo u te krajeve, priča Bahargul.

Kako bi usporedila život u Turkmenistanu i Hrvatskoj:

- Znači, to su apsolutno različite kulture. U Turkmenistanu su skroz drugačiji običaji nego u Hrvatskoj. Hrvatska je država Mediterana. Turkmenistan je Srednja Azija. Sličnosti su, recimo, te da su ljudi u Hrvatskoj i Turkmenistanu jako otvoreni i jako dobri. Osjećaš se dobrodošao i u jednoj državi i u drugoj, a sve ostalo što se tiče kulture, običaja, hrane, to je neusporedivo. To su dva različita svijeta, ustvrdila je Bahargul.

Njezina obitelj živi u Turkmenistanu:

- Ja sam jedina koja se odselila. Imam tri sestre. Imam nečakinje i nečaka. Svi su oni tamo i još se uvijek svaki dan čujemo. Bar jednom na godinu, ako uspijem, idem doma, a ponekad i oni dolaze kod mene. Bili su mi i sestra i nećakinja već, kaže Bahargul.

Što joj nedostaje iz Turkmenistana?

- U Hrvatskoj mi nedostaje jedino moja obitelj, moje sestre, a možda čak i hrana, bez obzira na to što ja uvijek mogu skuhati sama. Kad mi već stvarno nedostaje Turkmenistan, onda si nešto skuham. Kod nas su drugačiji običaji, pa mi nešto od toga fali i naravno jako sam tužna zbog toga što propuštam sve bitne događaje koje se događaju kod mojih bliskih, a ja nisam dio toga, ističe Bahargul.

Bahargul je jedno vrijeme radila u turizmu, a velika joj je ljubav bavljenje fotografijom:

- Fotografija mi je na početku bila kao hobi, onda sam završila ozbiljniji tečaj, i već sam odradila nekoliko projekata. Slikala sam za jedan hotel, za restoran. I evo, nadam se da ću krenuti u tom smjeru jer fotografija je ono što volim raditi, zaključila je Bahargul.

Njezino gostovanje završilo je čestitkom jer upravo je danas i njezin rođendan pa će dolazak u Zagreb sa suprugom iskoristiti i za malo rođendansko slavlje.