Peruanka Fabiana došla je u Hrvatsku prateći korijene prapradjeda

19-godišnja Fabiana Garay rođena je u Peruu, odrasla u Gvatemali, a prije godinu dana odlučila je doći u Hrvatsku, u zemlju iz koje je prije 115 godina otišao njezin prapradjed.

Fabiana je rođena u Limi, glavnom gradu Perua i ondje je živjela do osme godine kad se preselila u Gvatemalu.

- Otac je dobio posao ondje i roditelji i brat su odlučili da se preselimo u Gvatemalu u kojoj smo živjeli nekoliko godina. Dakle, doista je za mene to bilo nešto lijepo, prekrasno sam odrastala, kaže Fabiana.

Što Fabiana zna o svojem prapradjedu čije ju je podrijetlo dovelo u Hrvatsku?

- Kad mu je bilo svega 16 godina, otišao je prvo u Čile, pa poslije u Peru gdje se i oženio. Dobio je šestero djece, bio je doista jako hrabar. Mnogi su tada odlazili sa Šolte, otkriva Fabiana.

Vezu s Hrvatskom Fabianina obitelj uspostavila je preko rođaka Pedra:

- Pedro je htio doći u Hrvatsku, bio je bolestan i nažalost napustio nas je. Prije svoje smrti uspio je otići na Šoltu i tako sam ja došla na Šoltu zahvaljujući njemu i upoznala obitelj, priča Fabiana.

Kakav je bio prvi dojam dolaska na Šoltu?

- Plakala sam, bilo je jako emotivno. Prvo sam putovala u Trogir s prijateljem koji mi je zapravo rekao 'pa evo, Šolta je tu, ne tako daleko', i to me iznenadilo, nekako zateklo i doista je bilo nevjerojatno kad sam došla onamo, osjetila sam tu povezanost. Jako, jako emotivno, priznaje Fabiana.

Kad je stigla počela je snimati videe jer ju je zanimalo kako će ovdje izgledati njezin život:

- Zato sam htjela snimati, i za one studente koji će dolaziti na Erasmus ili koji će poput mene doći upravo zbog svojih predaka i te povezanosti, i htjela sam pokazati sve prilike koje ovdje postoje. Videi su se počeli širiti, međunarodni studenti tražili su od mene da dijelim svoja iskustva, počela sam učiti hrvatski i zapravo dijeliti iskustvo o tome i davati neke preporuke u Zagrebu i Dubrovniku, dodaje Fabiana.

Fabiana je zapravo prvo došla u Dubrovnik, zbog studija, a onda je završila u Zagrebu gdje sada studira.

- Trenutno studiram globalnu ekonomiju na Američkom sveučilištu ovdje u Zagrebu. Odlučila sam doći u Zagreb nakon Dubrovnika zbog toga što mi se Dubrovnik nekako činio idealnom početnom točkom. Dubrovnik je bio nekako manji od velikog grada poput Zagreba i došla sam zapravo prvi put na Festival svjetlosti s prijateljicom iz Zagorja i osjećala sam da bih zapravo trebala iskušati svoj život i ovdje, kaže Fabiana.

Živjela je Fabiana i u drugim zemljama:

- U SAD sam otišla sa svega 15 godina, u Italiju sa 17 godina i to je za mene bila velika prilika i tada sam definitivno odlučila da želim studirati negdje u inozemstvu. Iskustvo je bilo sjajno u obje zemlje, išla bih ponovno, ali htjela sam nešto novo, nešto nepoznato i za mene je to bila Hrvatska. Talijanski znam, engleski znam, ali hrvatski nisam poznavala i to je za mene bio puno veći izazov. Htjela sam naučiti i hrvatski, htjela sam učiti o hrvatskoj kulturi od Hrvata i to je sjajan izazov, ističe Fabiana.

Hrvatski uči uglavnom s prijateljima, a često i s pratiteljima koji gledaju njezine videe na društvenim mrežama i šalju joj poruke, a namjerava krenuti i na privatnu poduku.

Kako bi usporedila svoj život u Hrvatskoj - Dubrovnik i Zagreb.

- Dubrovnik je za mene doista bio ostvarenje sna. Kad se prisjetim tog razdoblja, čini mi se kao da nije bilo stvarno. Bilo je toliko ugodno, toliko sam sjajnih prijatelja upoznala. Tek sam nakon nekog vremena spoznala da je grad zapravo malen jer sam navikla na velike gradove poput Lime koja ima 10 milijuna stanovnika. Kad sam shvatila da sam stalno zapravo okružena istim ljudima, to mi je odgovaralo. Ja sam se osjećala doista dobrodošlom, kao da sam obgrljena zajednicom i potporom. Međutim, ipak sam htjela iskušati i život u velikom gradu, uživati u parkovima, kafićima, restoranima i zapravo slobodno hodati u ulicama, što nije slučaj u gradu iz kojeg potječem. Sada mogu noću hodati sama i to je za mene sjajno. Ta sigurnost je nešto što obožavam, a i moji roditelji to vole, priča Fabiana.

Obitelj joj jako nedostaje:

- Prošle godine smo se vidjeli samo jedan put za Božić i nadam se da će ove godine to biti nešto više, barem dva puta, ali udaljenost je velika i to nas priječi da se često viđamo. Međutim, svi smo znali što znači moje preseljenje u Hrvatsku, ali imam obitelj i na Šolti. Kad sam prvi put došla na Šoltu, odmah smo se svi zagrlili, nismo se ni rukovali. Svi su mi se obraćali kao rođakinji i bilo je jako lijepo, jako ugodno. Nisam to očekivala, napominje Fabiana.

U svojim videima na društvenim mrežama Fabiana ne skriva fascinaciju Lijepom našom:

- Moram reći da želim sve to podijeliti. Želim podijeliti sve te pozitivne stvari koje Hrvatska može ponuditi kao prekrasna zemlja s predivnom kulturom i predivnim stvarima, sjajnom kuhinjom, obožavam uživati u kavi, jako mi se sviđa taj običaj ispijanja kave i razgovora s nekim s kim ste sjeli u neki kafić, to je baš nešto što mi je trebalo i kažem uvijek roditeljima da je za mene Hrvatska bila nešto što me baš smirilo i podsjetilo da trebam uživati u životu, priznaje Fabiana.

Trenutno su pred njom još dvije godine studija, i namjerava kasnije ići na magisterij u neku drugu zemlju...

- Ali vidjet ćemo što budućnost donosi, možda ću se vratiti ovdje raditi. Voljela bih se vratiti u nekom trenutku svakako, ali volim i putovati, zaključila je Fabiana.