Kanadska Hrvatica preselila se u Lijepu Našu i pomaže doseljenicima

U rubrici "Stranci u Hrvatskoj" emisije Dobro jutro, Hrvatska ugostili smo Carol Anne Škovarga. Rođena je i odrasla u Kanadi u hrvatskoj obitelji, a prije tri godine odlučila se sa suprugom i djecom preseliti u Hrvatsku. Blizu Jastrebarskog izgradili su kuću i stvorili svoj novi dom. Poučena vlastitim iskustvom, ona danas radi kao savjetnica za jednu tvrtku koja doseljenicima u Lijepu Našu pruža informacije o dobivanju boravišta, državljanstva i sve druge korisne savjete.

Djed i baka Carol Anne su emigrirali u Kanadu i tamo je njezina majka upoznala oca.

- Mama mi je rođena tu u Hrvatskoj, ali mama i tata su se upoznali u Kanadi. Ja sam odrasla u mjestu blizu glavnog grada, Toronta, u Ontariju, i tamo ima puno, puno Hrvata. taj dio mi zovemo Greater Toronto Area, i tamo su bile i folklorne grupe i naše crkve, i kako su bile naše zabave naše i sve, oni su se upoznali. I onda sam ja došla nakon mnogo godina, priča Carol Anne.

Kako izgleda život hrvatske zajednice u Kanadi?

- Bilo je jako lijepo odrastati kao Hrvatica izvan Hrvatske, pogotovo gdje nas je bilo puno. To je bila svake nedjelje misa, druženje, imamo Hrvatski park, a folklorne grupe su bile vezane s crkvom, svirala se tambura i bili su banketi... Uvijek smo se družili i pričali hrvatski, plesali... Sve ono što ima tu, te lijepe stvari i hrana, i mi smo imali u našem životu u Kanadi, dodaje Carol Anne.

Carol Anne je u Hrvatsku prvi put došla još kao beba.

- Pa onda za svadbe neke, još kad sam imala četiri, pet godina. Onda poslije rata naša folklorna grupa Sljeme imala je veliku turneju i tada sam došla kao malo odrasla, ozbiljnija cura. I zaljubila sam se u ovu zemlju, u selo otkud su mama i baka i djed i prabaka i pradjeda, tamo imamo kuću. Pa kad smo došli, mi nismo negdje bili u gostima, nego smo bili u našoj kući. Tako da kad sam se vratila u Kanadu, stalno sam razmišljala o Hrvatskoj i kako da se vratim, koji je to plan, kako da dođem, kaže Carol Anne.

Plan je urodio upisom na Filozofski fakultet u Zagrebu:

- Moraš proći godinu dana tečaj hrvatskog jezika da pokažeš da možeš ti to u biti napraviti. To sam završila, ali to je bilo tih godina poslije rata i nisam mogla vidjeti put naprijed. Mlada sam bila, nisam imala iskustvo sa životom, pa je odluka bila da se vratim u Kanadu i tamo sam završila studij i upoznala sam se s mužem preko folklora, normalno, otkriva Carol Anne.

Iako su već nakon vjenčanja počeli razmišljati o selidbi u Hrvatsku, obiteljske okolnosti im to nisu dopustile.

- Onda su nam se rodila djecu i imala su rijetku bolest, pa sam mislila možda Hrvatska više nije opcija za nas i tako sam na taj san zaboravila. Ali smo dolazili stalno, koliko god smo mogli, svakih četiri, pet godina, ističe Carol Anne.

Konačnu odluku donijeli su za vrijeme pandemije. Što se promijenilo?

- Hrvatska se promijenila. Ja mislim da smo se i mi promijenili nakon COVID-a. Došli smo 2022. godine. Ja ne mislim da su Hrvati zatvoreni ljudi, ja mislim da su ljubazni i otvoreni, ali prije sam imala osjećaj da kad bih došla i pričala s ljudima, da bi mi govorili da se neke stvari tu ne rade tako, a to ljeto duh se malo promijenio - govorili bi 'ajde, pa koja super ideja, ma idemo probati, možda bismo mogli... I u taj čas sam skužila da bismo možda mi mogli sad se preseliti jer se to dosta otvorilo. I onda sam muža zvala, on je bio u Kanadi, i velim, imam ideju - kaj veliš da se odmah preselimo, prisjeća se Carol Anne.

To je bilo u kolovozu 2022. godine, kuću u Kanadi su smo dva mjeseca poslije, a ona je s djecom došla u siječnju sljedeće godine na drugo polugodište škole.

- i muž je došao u trećem mjesecu 2023. godine. Kad se kuća prodala, kontejner se popunio i to je bilo to, kaže Carol Anne.

U Hrvatskoj im se sve poklopilo. Iako su ih upozoravali da će imati problema s administracijom i pronalaženjem posla, i muž se jako nervirao zbog toga, sve bi se rješavalo u nekoliko dana.

- Može se, može se... Ja radim za Expat in Croatia i pričam s dijasporom često. Ne samo s onima koji hoće svoje državljanstvo napraviti, nego i s ljudima koji razmišljaju o tomu mogu li živjeti u Hrvatskoj. I ima nekih super stvari koje se rade - program Biram Hrvatsku, neki fondovi koji pomažu... Ali ja mislim da ljudi ne mogu vidjeti te male prve korake: da se može naći posao, da će se klinci snaći u našoj školi. I Ministarstvo daje 70 sati za jezik, da se klinci snalaze, da im pomažu. Ja mislim, ti mali koraci, ono, kak' ovo, kak' ono, ali sve se tu može. Možda neki put fali jedan papir, ali i to se riješi, komentira Carol Anne.

Kad je ljudi pitaju zašto je Kanadu odlučila zamijeniti Hrvatskom ona odgovara:

- Ja mislim da u Kanadi, u Sjevernoj Americi živimo da radimo, samo se radi, a tu u Hrvatskoj ljudi rade da mogu živjeti. Kava s prijateljima, s obiteljima, druženje, imati taj tjedan ili dva na moru. To je sve jako važno tu i mislim da je važno da smo tu kao obitelj i da moji klinci tu odrastu, to vide, smatra Carol Anne.

Iako mnogi mladi danas odlaze iz Hrvatske zbog obrazovanja i potrage za poslom, Carol Anne smatra se Hrvatska nudi puno mogućnosti:

- Ja vidim šansu da moji klinci, koji su Hrvati i Kanađani, da oni mogu biti napredovanja Hrvatske. Edukacija koju oni tu dobivaju je jako dobra i vidim po njima. Kad gledam svoju edukaciju, svoje školovanje i njihovo, to je skroz drukčije. Ovo je neki drugi nivo. I vidim njihov put i želim da oni, kad su gotovi sa školom, da nađu tu posao i ostanu u Hrvatskoj i da budu dio te sljedeće generacije koja će tu stvoriti nešto pozitivno, napominje Carol Anne.

Inače, u selu kraj Jastrebarskog gdje Carol Anne živi s obitelji, ona je dobila neobičan nadimak. Svi je, naime, zovu Đurđa:

- Carol Anne je jako komplicirano izgovoriti na hrvatskom, jezici se pletu. A svi na selu imaju nadimak. Čak i kad sam došla kao tinejdžerka, rekli su mi svi imaju nadimak, moraš i ti. A bojala sam se kaj bi oni meni izabrali pa sam rekla da može, ali htjela sam ga sama odabrati. Pa su rekli može, ali ima neko ograničenje - 'ajde ti izaberi neko staro seosko ime: Bara, Kate, Mare, a ja sam pitala pa jel' može Đurđa? Rekli su, može, od sad si Đurđa. Obožavam to ime. Čak me mama i baka zovu Đurđa tu i tamo, otkrila je Carol Anne.