Unatoč odličnim mogućnostima, Philip se iz Njemačke vratio u RH

U rubrici Stranci u Hrvatskoj upoznali smo Philipa Ključevića - mladića koji je rođen i odrastao u Njemačkoj, a koji se, unatoč svim poslovnim prilikama koje je tamo mogao ostvariti, odlučio preseliti u Hrvatsku, zemlju iz koje su emigrirali njegovi roditelji.

Philip Ključević odrastao je i školovao se u Bavarskoj blizu Alpi, a njegovi su roditelji podrijetlom iz Bosne.

- Tata je 1991. godine došao u Njemačku, pobjegao u vrijeme rata, a mama je prva generacija u Njemačkoj. Znači, baba i dida su došli oko 1975. godine, kao gastarbajteri, i tamo su radili, tako da je mama prva generacija, priča Philip.

Kako su se roditelji snašli u Njemačkoj?

- Kad tata vidi kakav je život bio u Bosni, i sad u Njemačkoj, zadnjih 35, 40 godina, naravno da su to razlike, a prednost je bila ta da je mama jednostavno već znala i kulturu i narod i sve, i sustav kakav je u Njemačkoj, tako da su se dobro snašli. Cijeli život bavili su se poduzetništvom. Počeli su s nekih 25 godina, onda su imali diskoteku, pa su propali, nažalost, ali onda su se uhvatili nečeg drugoga i sad imaju već preko 25 godina restoran, i dan-danas to ide, objašnjava Philip.

Kako to da Philip nije odlučio ostati i nastaviti obiteljski posao?

- Jednostavno, ja bih rekao da nas je vrijeme korone malo tu rastrglo. Posao ima puno stresa, obaveza, i cilj je da barem jedno od djece, ide na faks i završi faks. Sad je sestra preuzela restoran, tako da smo to fino podijelili, tko što i kako, otkriva Philip.

Philip je studirao u Njemačkoj:

- Ja sam studirao međunarodni menadžment i morali smo ići barem pola godine kao na Erasmus, izvan Njemačke. I sad, bila je odluka: "okej, gdje ću ići?" Svi su otišli za Australiju, Ameriku, a ja sam rekao: "gle, ja ću ići za Zagreb." Moji su isto tu u Zagrebu, sestre su tamo, tako da sam rekao: "gle, zašto ne, blizu sam mojima," i tako je pala odluka, kaže Philip.

Je li već tada odlučio da bi želio ipak živjeti u Hrvatskoj, da se ne bi vraćao tražiti posao u Njemačkoj?

- Tek poslije toga. Došao sam u devetom mjesecu, prije dvije godine i tako je pala onda odluka da idem na faks. Prije toga se dosta stvari događalo u mom životu i u to doba, znači u vrijeme Erasmusa, u Zagrebu sam upoznao top ljude, znači, super ekipu, ljudi su me super prihvatili, od ljudi koji su isto bili na Erasmusu, do domaćih ljudi i ekipe, i poslije toga mi je jednostavno bilo toliko drago da sam te ljude upoznao i super smo vrijeme provodili u Hrvatskoj, objašnjava Philip.

Kad sam se vratio u Njemačku, bio deprimiran:

- Jednostavno mi je taj život u Hrvatskoj falio, i ta ekipa i sve, i tako je pala odluka da se vratim, dodaje Philip.

U Zagrebu je našao posao. Radio je za jednu tvrtku, ali nije bio do kraja zadovoljan, pa je odlučilo pokrenuti vlastiti posao:

- Točno prije godinu dana sam počeo taj posao kao savjetnik. Tvrtka je bila za mene top, imali su dosta njemačkih klijenata, i tamo sam radio i u reviziji, na kraju i kao porezni savjetnik, ali na kraju sam jednostavno odlučio da nije to ništa za mene, i da ću pokrenut svoj biznis. Sad se bavim savjetovanjem, i dodatni drugi dio tvrtke je 'investment management', isto tako radim malo s nekretninama i takve stvari, priča Philip.

Ljudi Philipa često pitaju za savjet o mogućem životu u Hrvatskoj:

- Pa, oni vide život u Njemačkoj kao "kuća, posao", radi se puno, stres je, nema kvalitete života ili nikakav život, i onda misle da jednostavno, ako se vrate, da je to bolje nego u Njemačkoj. Ja sam prema njima dosta iskren i kažem da se i ovdje se mora raditi, nije to sad samo: dolazim tu, idem svaki drugi vikend na more, pije se svaki dan kave, šta ja znam. Ima tu razlog zašto sam došao  - radi života, ali tu moramo biti iskreni i reći da se i ovdje mora raditi i da nije jednostavno, pogotovo na početku, napominje Philip.

Kako gleda na naše tržište poslova?

- Ja sam tražio 5 mjeseci posao, i onda na kraju, preko veza, tamo-vamo, sam tek saznao da ta firma uopće postoji. Mi u Njemačkoj koristimo LinkedIn i to ti je glavna stranica. I sad ti iz Njemačke, ako tražiš posao, naravno da gledaš na LinkedIn i tamo nemaš ništa, da se razumijemo. I onda imaš tu stranice kao Moj posao i to sve, ali nije to to bilo. Znači, pretežno to sve ide preko veza, komentira Philip.

Dodaje da bi se dalo još raditi na obrazovnom sustavu u Hrvatskoj, a u namjera mu je u Hrvatskoj ostati najmanje 20 do 30 godina:

- Znam kakav je život i u Njemačkoj, kakvi su sustavi i sve, a sebe vidim tu, u ovoj državi. Ja, i to sam sad isto neki dan ljudima rekao, nikad sretniji bio u život, kaže Philip.

Jedino mu nedostaje obitelj:

- Bogu hvala, imamo odmah aerodrom kod nas: Zagreb - Nemingen, tako da za 45 minuta sam kod njih, ali nije jednostavno, napominje Philip.

Za kraj, Philip je uputio poruku svima onima koji možda razmišljaju o povratku u Hrvatsku, pogotovo mladim ljudima poput njega:

- Dođite, jednostavno gledajte što i kako, pogotovo mladi ljudi. Ne možete ništa izgubiti. Probajte, dajte sebi truda malo i stisnite, i to je to. I ako vam je već u glavi da se želite vratiti, to je već dovoljna odluka tako da, rekao je Philip.