Slovencu Senadu u Hrvatskoj se dogodila ljubav

U rubrici Stranci u Hrvatskoj emisije Dobro jutro, Hrvatska ugostili smo Slovenca Senada Osmanaja, bivšeg reprezentativca u taekwondou, turističkog vodiča koji više od pola godine provodi na putu obilazeći brojne svjetske zemlje, a kad ne putuje, vrijeme provodi u Zagrebu koji je prije više od 15 godina postao njegov stalni dom.

Na početku razgovora Senad nam je otkrio kako to da je rođen baš u Slovenj Gradcu:

- Tada su bile puno bolje bolnice u Slovenj Gradcu nego u drugim gradovima zemlje, a odrastao sam u Mariboru. Tamo dam živio, završio fakultet, i onda se desila ljubav u Hrvatskoj. Preselio sam se u Zagreb, i danas pola života živim u Zagrebu, pola života u svijetu, sa svakom nogom na drugoj strani, kaže Senad.

Sa 17 godina otišao je na četiri mjeseca u Sjedinjene Američke Države. Za to je bila zaslužna njegova srednjoškolska profesorica engleskog jezika:

- Ja sam bio najlošiji đak u engleskom. Ona je javno izjavila da tako lošeg đaka još nikad nije imala. To me jako dotaklo. Stoga sam zamolio susjedu koja je jako dobro znala engleski da me prijavi za posao u Americi. Ona me prijavila, oni su me odabrali i istog ljeta sam otputovao u Ameriku. Četiri mjeseca sam radio u Pennsylvaniji, i puno sam zaradio. To je bilo razdoblje kad je dolar bio jako cijenjena valuta. Onda sam otišao i u Meksiko, produžio sam boravak za još mjesec dana. Tako sam završio svoje školovanje engleskog jezika. Tako da kad sam se vratio u četvrti razred srednje škole, ja i moja učiteljica englesklog smo postali najbolji frendovi, i otada nadalje je ona promijenila svoj stav i mišljenje o mom engleskom, priča Senad.

Senad je studirao ekonomiju, no nikad se time nije bavio, već je odmah krenuo u turizam:

- To su bila vremena kad ideš odmah na burzu. Učiteljica engleskog je zapravo bila "kriva" što sam išao u svijet i skužio da je to ono što volim. Sjećam se trenutaka u Mexico Cityju dok sam sa svojim dolarima kupovao cigare, naručivao si mariachije koji su mi svirali, uglavnom sve sam si mogao priuštiti u ono doba, turizam nije bio tako skupocjen kao danas, i puno toga se moglo obaviti za malo novaca, prisjeća se Senad.

Dugi niz godina Senad se ozbiljno bavio sportom, bio je čak i slovenski reprezentativac u taekwondou:

- Od osnovne škole pa nadalje, otkad su počeli vrtiti onaj film "Karate kid", to je bio moj okidač za karate koji sam krenuo trenirati, i postao sam više puta prvak Slovenije u karateu i raznim drugim disciplinama. Ta vremena su bila skroz drukčija nego danas kad je sve to profesionalno. U ona vremena smo si čak i sami morali plaćati putovanja na Europsko prvenstvo. Nakon nekog razdoblja mi je malo dosadio karate, pa sam krenuo u taekwondo i postao više puta prvak Slovenije u različitim disciplinama, i reprezentativac u obadva sporta. Tako da sam, bar dosad, jedini Slovenac prvak i u karateu i u taekwondou, napominje Senad.

Svoj život u Hrvatskoj Senad je izabrao zbog supruge:

- Mi smo imali kuću na otoku Viru i do moje frendice je došla njena frendica Nikolina, i tamo smo se zaljubili, i tako je to krenulo, otkriva nam Senad.

S obzirom na svoj posao turističkog vodiča, zbog kojeg u prosjeku 150 dana provodi na putu, Senadu je zapravo svjedno gdje živi:

- Što se supruge tiče, ona ima dosta dobar posao u Zagrebu, a u Sloveniji bi joj bilo teško naći posao jer ne zna slovenski, pa sam radi toga odlučio preseliti se u Zagreb, objašnjava Senad.

Sin Martin ide u treći razred.

- Sretni smo kao obitelj, imamo sve, ništa nam ne fali, jako smo zadovoljni, ustvrdio je Senad.

Senad je prošlao gotovo cijeli svijet, vidio je i doživieo kako ljudi žive u drugim zemljama. Koja ga se zemlja najviše dojmila?

- Prva država koja me se jako dojmila je bila Libija. U Libiji se nalazi najveći dio pustinje, a pustinja je ono što čovjeka promijeni. U pustinji se čovjek osjeća kao čovjek, nema neki vanjskih smetnji, tamo si sam sa sobom. Ljudi koji se boje biti sami sa sobom uglavnom ne idu u pustinju, tako da je pustinja ono što sjedne svakom čovjeku u srce. Druga zanimljiva destinacija su uvijek Indonezija i Filipini, znači jugoistična Azija, Filipini imaju najljepše plaže na svijetu, u Indoneziji imaju snažne tradicije, tu se čovjek suočava s onim što mi ne vidimo i što si ne znamo predočiti, primjerice dozivanje duša mrtvih, s njima živiš, odgovara Senad.

Našao se i u pogibeljnim situacijama:

- I to se dešava. Prvo takvo suočavanje sa smrću je bilo u Libiji za vrijeme rata, kad su ubili Gaddafija. Mi smo ostali zadnja grupa u Libiji, onda je talijanska vojska došla po nas, oni su nas spasili i vratili doma. Jednom su u Libanonu na mene pucali jer ja kao Slovenac moram doći do svakog najvišeg vrha svake zemlje, išao sam na brdo i dok sam fotografirao gore Hezbollah je pucao na mene, gore su imali uporište, otkrio nam je Senad.