Došao je u Hrvatsku igrati stolni tenis, i odlučio ostati

U rubrici Stranci u Hrvatskoj emisije Dobro jutro, Hrvatska ugostili smo Viktora Vetturellija - Nijemca koji je kao profesionalni sportaš dobio priliku doći igrati stolni tenis u Hrvatsku i odlučio ovdje ostati.

Bilo je to prije 27 godina, ali zbog te odluke Viktor nije požalio. Danas se bavi transformacijama poslovnih organizacija i poslovnom kulturom u tvrtkama, a začetnik je i sada već naširoko i nadaleko poznate utrke zaposlenika koja se održava u čak nekoliko hrvatskih gradova - B2B Run.

- Došao sam 1996. godine, ali sam još vrlo često tada bio Njemačkoj, tako da sam imao osjećaj da je to veći godišnji odmor. Od 1997. godine stalno živim u Hrvatskoj, priča nam Viktor.

Rođen je u Stuttgartu gdje je živio kao profesionalni sportaš.

- Tamo sam igrao i studirao. Imao sam hrvatskog trenera, gospodina Zlatka Novakovića, i kad je bio rat u Hrvatskoj buno je igrača i igračica došlo kod nas trenirati. Kad smo imali slobodno, ja sam došao malo trenirati u Hrvatsku. U klubu u kojem sam trenirao pitali su me imam li volje tu igrati. To mi je bilo interesantno, mogu naučiti jezik, mogu povezivati s fakultetom, pa sam odlučio ostati u Hrvatskoj dvije godine, prisjeća se Viktor.

Te dvije godine pretvorilo se u 27.

- Neko vrijeme sam nastavio igrati u Njemačkoj, ali sam u Njemačku putovao iz Hrvatske. Tako da cijelo vrijeme živim tu. Bila je jedna prekretnica 2003. godine, razmišljao sam gdje ću nakon fakulteta raditi - u Njemačkoj ili u Hrvatskoj. Napravio sam mali eksperiment: bio sam dva mjeseca u Njemačkoj i kad sam se vraćao, već u Sloveniji mi je bilo jasno da ću ostati u Hrvatskoj, kaže Viktor.

Nakon završetka sportske karijere počeo se baviti organizacijskim savjetovanjem za sportske saveze i klubove, a sada to čini za neke tvrtke.

- U Hrvatskoj radimo s velikim korporacijama koje imaju njemački 'background'. Mala prednost je što supruzi i meni je materinji jezik njemački, pa smo se tu snalazili. Pomažemo tvrtkama oko organizacijskih transformacija, objašnjava Viktor.

Viktorova supruga Dijana je Hrvatica rođena u Njemačkoj, i partnerica mu je u svim projektima koje radi.

- 2005. godine smo osnovali našu tvrtku jer nismo više htjeli raditi u velikim korporacijama, već smo htjeli nešto svoje, dodaje Viktor.

Pokrenuli su i zanimljivu digitalnu platformu za učenje nazvanu Qohubs:

- To je platforma za grupno učenje, ali bez pomoći trenera ili trenerica. Okuplja grupe od 4 do 6 ljudi koji se bave relevantnom temom, i analiziraju što to znači za njihov poslovni kontekst. To je B2B platforma, dakle za tvrtke, ne za pojedince, i kod nas je specifično to da se uvijek uči u malim grupama. Cilj je stjecanje razumijevanja u kontekstu određene teme. To nije transfer informacija, nego moramo imati razumijevanje ako želimo surađivati, napominje Viktor.

Hrvatima je Njemačka uvijek bila model dobrog življenja, mnogi su otišli tamo raditi. No, Viktor je odlučio ostati ovdje, a takvu je odluku donio i njegov sin koji je završio medicinu i radi toj struci:

- On je završio medicinu u Rijeci i sad je zaposlen na hitnoj u Čakovcu. On je tamo sretan i zadovoljan. Ja sam htio da za vrijeme studija ode neko vrijeme studirati u Njemačku, ali on nije želio. Rekao je da je tu doma, i da ostaje tu. Čak je imao stipendiju u Njemačkoj, ali ju je prekinuo da može tu raditi, kaže Viktor.

- Moj se sin jednostavno tu osjeća doma. On smatra da može svoje kapacitete i mogućnosti ispuniti tu. Imamo mogućnost sve ispuniti u Hrvatskoj, meni tu ništa ne fali. Možda je u Njemačkoj lakše kupiti neki veći auto ili iznajmiti stan, ali za moj životni koncept Hrvatska nudi sve što mi treba, komentira Viktor.

Dodaje da smatra da je kvaliteta života u Hrvatskoj puno veća:

- Toliko je prirodno bogatstvo, to je rijetkost u svijetu. Ovdje se još uvijek možete zdravo hraniti, vani je više industrijske hrane, a tu možete domaće jesti. Za mene je to luksuz u kojem uživam, ističe Viktor.

Iz sporta Viktor nikada nije potpuno otišao - pokrenuo je poznatu utrke zaposlenika koja se održava u čak nekoliko hrvatskih gradova, ali i u drugim europskim zemljama - B2B Run:

- U biti, proširila se kroz cijeli svijet, ali mi organiziramo samo ove u Hrvatskoj. 2015. godine smo imali našu tvrtku već deset godina i htjeli smo to proslaviti. Moja supruga je imala ideju da trčimo s našim klijentima. Kad je događaj bio objavljen na Facebooku, dobili smo preko tisuću prijava. Nismo očekivali takvu navalu. Onda smo našli glavnog sponzora, uz uvjet da idemo na četiri grada. Tako je nastala B2B Run. Danas to vode moji kolege i kolegice, vrlo uspješno. Ja sam na početku bio protiv tog projekta jer mi je to bio stres, pa me supruga morala dugo nagovarati, priznao je Viktor.