Ukrajinka Rita umjesto u Africi završila u Hrvatskoj

Ukrajinka Rita Višnjić već 26 godina živi u Puli, a u Hrvatsku ju je dovela ljubav. Iako ju je život mogao odvesti na sasvim drugi kontinet, u Afriku, zbog svog zadovoljstva životom u Hrvatskoj ostala je upravo ovdje. 

Rita Višnjić rodila se u Luganskoj pokrajini:

- To je grad rudara. Po muškoj liniji, sav moj rod su rudari. I moj tata pokojni, i stric, i bratići, svi su rudari, kaže Rita.

Već kao djevojčica se preselila iz rodnog grada:

- Moj tata je bio vojnik i njega su prekomandirali u Bjelorusiju, u jedan mali grad. Živjeli smo u vojnom gradu. Imam još dvije sestre, koje su mlađe, i kad smo otišli, ja sam imala negdje sedam, osam godina. Nažalost, poslije su se mama i tata rastali, i tata je odlučio da se vrati u Ukrajinu. Mi smo ostali u tom gradu i kako više nismo bili obitelj vojnog lica, nama su dali stan u većem gradu, to je  bio Vitebsk. Jako je poznat po festivalima, priča Rita.

Jedan dio života Rita je provela i u Moskvi. Tamo je, naime, upoznala svog supruga Hrvata.

- Supruga sam upoznala slučajno, pored metroa. To je totalno bilo ludo, ali nismo ni planirali da budemo poslije skupa,  no valjda je tamo gore odlučeno da ostanemo skupa. U Pulu sam došla 1999. godine, ali nisam uvijek živjela ovdje. Suprug je radio i morali smo otići. Živjeli smo i u Srbiji, i u Libiji, i na Malti smo živjeli neko vrijeme... Kad se kći rodila, mi smo već otišli u Libiju, u Tripoli. Tamo smo trebali ostati. Muž je gradio ceste za jednu talijansku firmu. Već smo namjestili kuću i sve... Poslije kad smo se na neko vrijeme vratili u Pulu u Libiji je počeo rat. Tako da o toga nije bilo ništa. Poslije je trebao ići u Kongo. Kad je on otišao u Kongo i vratio se, ja sam rekla da svugdje idem za njim, ali da u Kongo neću ići. Meni je u Puli bilo sasvim dobro, napomenula je Rita, inače majka dvoje djece - Tise Amalijie i Frane Bepa.

Na konačnu odluku da ostane u Puli utjecali su - dupini:

- Budući da sam bila doma, nisam radila i bila sam oko djece zauzeta, a muž je uvijek radio. Kad sam došla u Pulu, u mirni, turistički grad, meni je stalno duša htjela negdje ići. Ja mužu sam rekla "moramo opet negdje ići, ne mogu sjediti na jednom mjestu." I tako sam djecu odvela u školu, u vrtić. I ja sam uvijek ujutro šetala. Bilo je hladno, negdje deseti mjesec, ali je bilo sunčano, prekrasan dan. I ja tako pored mora šećam i razmišljam kako mi je lijepo. I u jednom trenutku vidim nešto u moru. I vidim dupine i razmišljam "kamo bi ti krenula sada, ti živiš u raju. To je takva ljepota. Općenito, Hrvatska je jako lijepa, toliko gradova, toliko kultura, a naša Pula je posebna i Istra je posebna. Stvarno obožavam Istru. Treba ići od grada u gradu i u svakom gradu ti uvijek nešto nađeš posebno za sebe, ističe Rita.

Rita je aktivna članica udruge "Ruski dom" koja osim pripadnika ruske nacionalne manjine okuplja i Ukrajince, Gruzijce, Armence i druge nacionalnosti.

- Sad smo proslavili jubilej, 15 godina. Ja sam u "Ruskom domu" zamjenica predsjednice za kulturu i odnose s javnošću. U našoj udruzi nisu samo Rusi. Kad kažeš "Ruski dom", ljudi misle da su samo Rusi, ali ne, ovdje su i Ukrajinci, i Bjelorusi, i Rusi, i Gruzijci, i Moldovljani... Imamo žene koje po 40 i 50 godina žive u Istri. Jako smo aktivni, objašnjava Rita.

 Djeluju i na međunarodnom polju, povezani su s nekim drugim udrugama, a tradicionalne ukrase za glavu, kokošnike, izložili su nedavno i u Italiji.

- Prije dvije godine smo se povezali s našim sunarodnjacima iz Verone, s "Ruskim domom Verona". Kad smo došli kod njih na veliki festival narodnih nošnji. Tamo smo se upoznali, i mi smo njima rekli za naše aktivnosti koje radimo i za naše kokošnike. To nisu samo kokošnici, naše umjetnice rade i uskrsna jaja. Mi smo njima predstavili naš program i bili su oduševljeni, kaže Rita.

- Sve što naše žene rade, to je ručni rad. To je stvarno nešto posebno, zato što za svaki rad koji se napravi treba vremena, odricanja i novca, naravno. Mislim da se to jako dobro vidi. Jako smo sretni da to možemo predstaviti široj javnosti zato što bi bio veliki grijeh da mi to držimo samo za sebe. Tako da nam je drago da nas prepoznaju i pozivaju naši sunarodnjaci i iz Zagreba, i iz Poreča... Komuniciramo i surađujemo sa svima tako da tkogod nas pozove, mi rado dođemo i pokažemo naše radove, dodaje Rita.

Ove su godine u Istri su prvi put obilježili veliki staroslavenski blagdan Maslenicu.

- Taj praznik se slavi sedam dana prije Uskrsa, i svaki dan nešto znači. Obilježava se tako da se svih sedam dana slavi na široko. To znači da se ne jedu samo palačinke, "blini", koje na stolu svaki dan možeš vidjeti. Mogu biti s bilo kojimm nadjevom, ili medom, ili bilo što - zelje, meso... Možeš napraviti svakakve. Muzika je obavezna, nošnje su obavezne... Skuplja se cijela obitelj na prvi dan kad počne maslenica, jedu se palačinke. Prva blin palačinka daje se siromašnima. I svaki dan se nešto obilježava - dan svekrve, dan šogorice... Svaki dan nešto znači, otkrila je Rita na kraju gostovanja u emisiji Dobro jutro, Hrvatska.