Život na selu postaje sve poželjniji

Područna škola u Raštanama Gornjim u Ravnim kotarima ima 14 prvašića. To je mnogo jer lani ih je bilo tek troje. U to malo ravnokotarsko mjesto dolaze živjeti i obitelji iz susjednih gradova, ali i povratnici iz inozemstva.

Prije četiri godine škola u Raštanima Gornjim bila je pred zatvaranjem. Sada ima čak četrnaest prvašića.

- Ne znamo unazad koliko je bio ovakav broj, čak je u jednom trenutku škola bila na "klimavim nogama", upravo zbog malog broja djece. Prije četiri godine imali smo upisanu samo jednu prvašicu, govori učiteljica u Raštanama Gornjim Damira Radas.

Na jednom katu prvašić koji je do prije koji mjesec živio u Njemačkoj, a na drugom katu njegov brat koji ide u četvrti razred.

Braći Luki i Leu Srdareviću majka je iz Splita, a otac iz Raštana. 

- U Raštanima mogu uvijek ići van, u Njemačkoj smo živjeli u nekom stanu i bilo je daleko do igrališta, ovdje živim kraj igrališta. Tata još uvijek radi u Njemačkoj, kaže Leo Serdarević iz Raštana Gornjih. 

I mali Mateo, prvašić stiže iz inozemstva, iz Italije. Iako uče o prometu, male Raštane vole jer se mogu bezbrižno igrati, bez prometnih gužvi.

- Išao sam prije biciklom, al su mi se probušile gume. Sad se vozim romobilom, govori Mateo Bubalo iz Raštana Gornjih. 

Uz povratnike, tu su i mlade obitelji koje više vole selo nego grad.

- Ima dosta mladih obitelji, neke su se vratile iz nekih većih gradova, neki su živjeli u Zagrebu, Benkovcu, Zadru i vratili se na selo, kaže učiteljica Damira Radas.

- Sviđa mi se zato što imam najviše prijatelja i volim se igrati s njima, ističe Evita Mikulić iz Raštana Gornjih. 

Matei se sviđa što ima mnogo životinja, a kad naraste želi biti frizer za pse. 

Budući da već zna što će biti kada naraste, ne sumnjamo da će ova prvašica i ostati živjeti na selu.