Antun već 25 godina Vukovarcima popravlja cipele

Vukovarac Antun Jazvić ljubav prema postolarstvu kao i opremu za taj obrt koji polako izumire, naslijedio je od svojega oca i već 25 godina Vukovarcima popravlja cipele. Iako u tome, kaže, nema velike zarade, cipele će popravljati dok god može, a najveća mu je želja da njegovim stopama krene i sin Roko. 

U Antunovoj postolarskoj radionici mirišu kreme za cipele i prašina od brušenja. Vukovarcima on popravlja obuću već četvrt stoljeća.

- Naslijedio sam posao od oca. Posla je nekada bilo. Bilo je 4-5 postolara u gradu i svi su imali posla. Sada sam ja ostao sam, naglašava Antun Jazvić, postolar iz Vukovara.

Posljednji je postolar u gradu i zato posla kaže ima mnogo. Zanat uz njega brusi i sin Roko. 

- Ja dolazim često tati pomoći i tu malo brusim đonove, lijepim. Nešto što bi njemu skratilo vrijeme i što mogu napraviti napravim, govori Roko Jazvić, Antunov sin.

U radionici koja je samo u Domovinskom ratu bila zatvorena - oni vide svoju budućnost, iako se broj mušterija smanjio, a materijali su sve skuplji.

- Lijep je to posao, ali nije više financijski isplativo. Dok sve poplaćaš... Cijene su s obzirom na cijene u Zagrebu a tri puta manje, a ja kupujem materijal u Zagrebu. Ljudi su ovdje njima je skupo i ovo, govori Antun.

No volio bi, kaže, nastaviti obiteljski posao. I zato svog sina uči kako popraviti cipele, zalijepiti ih i staviti novu potpeticu. 

- Zanimljivo je ovo meni, ali da li bi ja ovo htio raditi. Razmišljao sam možda bi, ali prije bih nastavio studirati pa ako to ide, ako ne ovo mi uvijek ostaje, govori Roko.

Jer nikada, kažu, ne bi otišli ni iz Vukovara ni iz Hrvatske.

- Meni je ovo lijep grad. Sve mi je tu. Volim ići na pecanje, tu mi je Dunav, sve mi je blizu i volim ovdje živjeti, naglašava Roko. 

Unatoč svemu, oni vjeruju u svoj posao i potrudit će da se ovaj zanat ne izumre. Jer kažu, uvijek će se naći par cipela za popravak.