Astrofizičar iz Nigerije hrvatskom poezijom osvojio društvene mreže

Josijah dolazi iz Nigerije, astrofizičar je po struci, a na društvenim mrežama oduševljava recitirajući hrvatsku poeziju. Voli Dobrišu Cesarića, a ni čakavština mu nije strana.

Hrvatski stihovi izgovoreni s nigerijskim naglaskom i osmijeh koji ih prati osvojili su društvene mreže. Josiah Olumuyiwa Faniyi dolazi iz Ibadana u Nigeriji, astrofizičar je po struci, a prije deset mjeseci Rijeka je, zbog ljubavi, postala njegov novi dom.

Dragutin Gervais i njegova 'Moja zemlja', izgovorena pred kamerom i na društvenim mrežama, samo su jedan od primjera poezije koju Josiah recitira – s lakoćom, poštovanjem i vidljivim užitkom.

Ljubav koja je Josiaha dovela u Rijeku

Sa suprugom Romom upoznao se, kako kaže, sasvim slučajno – online, dok je prolazio kroz Hrvatsku na putu iz Italije prema Njemačkoj.

– Krenuli smo se dopisivati, upoznali i odlučili biti zajedno. Kada je završio studij, odlučio se preseliti ovdje u Hrvatsku, ispričala je Roma Faniyi.

Njegov put do Hrvatske vodio je preko Rima, Bremena, Beograda i Nice, no put do hrvatske poezije bio je, kako se pokazalo, jednako neplaniran.

'Mostovi poezije' – ideja koja je osvojila mreže

Sve je počelo slučajno, prisjeća se Roma.

– Naišao je na ime Vladimir Nazor, googlao ga i pronašao jednu pjesmu. Naučio ju je napamet i shvatili smo da je to super ideja. Moj tata je rekao: 'Snimite to i stavite na Instagram i YouTube', rekla je.

Tako su nastali 'Mostovi poezije', kratki videozapisi u kojima Josiah recitira hrvatske stihove, spajajući kulture, jezike i kontinente.

Astrofizičar po struci, pjesnik u duši

Iako ga mnogi danas prepoznaju po poeziji, znanost je njegova svakodnevica.

– Ja sam astrofizičar i uskoro ću biti asistent na fakultetu za fiziku, rekao je Josiah.

No, osim zvijezda i stihova, brzo je zavolio i Hrvatsku. Prilagodba životu u Hrvatskoj ide, kaže, korak po korak.

– Jako, jako volim prirodu… i jako volim moju suprugu. (...) Najviše volim 'riži-biži' i bukovače. Malo mi je hladno, ali preživljam kaže.

Zajedno su tri godine, a na proljeće putuju u Nigeriju, gdje će – nakon hrvatskog – imati i tradicionalno nigerijsko vjenčanje. Priča o hrvatskoj poeziji, poručuju, nastavlja se na dva kontinenta.