Irena Budimić - žena zbog koje riječka ribarnica ima dušu

Riječka ribarnica budi se rano. Prije nego grad popije prvu kavu, ovdje se već zna tko dolazi, po što dolazi i kod koga ide. A jedno zna baš svatko. Irena, legendarna ribarica koja već više od dvadeset godina prodaje ribu na riječkoj tržnici. I ne samo da prodaje - ona ribarnicu živi.

- Ona je najbolja naša placarica, nema bolje, to što ona prodaje čisti nam ribu sve. Da nema nje, bilo bi nam teško, kaže kolega Goran Klečina.

Kolege bez nje ne mogu, a kupci još manje.

- Da nema nje, zamrla bi ova naša riječkа ribarnica. Ona je stvarno osoba koja se jako puno trudi oko kupaca, pogotovo oko nas ugostitelja, uvijek daje najbolje od sebe, svu sebe, da, priča kupac Robert Barbalić.

Kod Irene se ne kupuje samo riba. K njoj se dolazi - po povjerenje.

- Mislim da ima najbolju ribu, da je jako uslužna i da udovoljava našim zahtjevima. I zato sam ja jako vezana uz nju i kada dolazim, dolazim prvenstveno kod nje, priča Ornela.

Godine truda i teškog rada

Ovakvo se povjerenje ne gradi preko noći. Godine su to truda i teškog rada. I ljubavi prema moru i ribi.

- Počeli su roditelji, kupili su malenu brodicu imena San Pedro. Lovili smo s mrežom, s parangalima i vršama. Lovili smo isključivo bijelu ribu. I tako je nastala strast i ljubav jer je to naš otac prenio na mene i mog brata. Moj brat i dalje radi u ribarnici u Italiji, a ja sam ostala tu, priča Irena Budimić, legendarna riječka ribarica.

Irena je ostala. I ostala je vjerna ribarnici - i ljudima. 

Kao i sve jake žene koje stoje iza kamenog "banka".

- Volimo taj posao, sve se i dalje vraćamo. Uvijek smo jednake i one koje su starije od nas, one koji su zaslužne za sve ovo tu, od naše Zdenke, Mari koja je najstarija prodavačica, do Svjetlane koja je ovjekovječila sve ovo tu. Svaki komad ribe koji je bio očišćen, to je naša Svjetlana čistila. Svi zajedno, to su žene koje su svoj radni vijek provele ovdje tridesetak i četrdesetak godina, priča Irena.

I nisu požalile ni na trenutak. Kada je teško - Irena podiže raspoloženje.

- Naša Irena je ljubazna, draga, hoće pomoći, vrijedna, priča kolegica Branka.

- Naša Irena, jedina, jedinstvena, neponovljiva! Što se tiče nje kao kolegice, kao prodavačice - to isto skidam kapu, priča Sanja.

Iza osmijeha puno je rada.

- Ovaj posao je osebujan, stvarno iziskuje jako puno truda, jako puno fizičkog rada i nije za svakoga. Ovo stvarno moraš biti ili budala i lud, ili jako voljeti ovaj posao, priznaje Irena.

Kad se ribarnica zatvori… opet riba

A kada se ribarnica zatvori… opet riba. Oduvijek i zauvijek.

- Kakva bi to bila ribarica da ne kuha ribu? Nikakva! To ne ide tako, ribu jedemo stalno, i ja i djeca, jer to volimo, kaže Irena.

Jer ribarica - to nije samo posao. To je život. 

Više od dva desetljeća na istom mjestu, s istom strašću i istim osmijehom. Irena, žena zbog koje riječka ribarnica ima dušu.