Centar tradicijske kulture u Varaždinu čuva umijeće šivanja narodnih nošnji

One heklaju, vezu, ukrašavaju perlicama. Svaki tjedan sastaju se u varaždinskom Centru tradicijske kulture, u kojem ovih dana popravljaju i nadograđuju nošnje.

Jednostavna, a tako lijepa - najstarija je nošnja iz ivanečkog kraja. Sačuvana iz doba kad su ih žene same izrađivale, nakon rada u polju. Od prerade lana do šivanja i vezenja. U Centru tradicijske kulture obnavljaju i čuvaju tradicijsko blago.

- Meni je imati jedan dio nošnje u rukama veliko bogatstvo. Meni ni zlato ne može jednu nošnju zamijeniti. Ja kažem - postoji jedna grupa koje se zove frikovi, luđaci za narodnim nošnjama, takva sam vam i ja inače, opisala je svoju ljubav prema narodnoj nošnji Jelena Džepina, voditeljica sekcije ručnih radova 'Spretne ruke'.

Njezinu ljubav dijeli svaka od desetak žena. Popravljaju gumb koji ispadne s nošnji u plesu, puknuto staro platno, svileni vez. Iz Doma umirovljenika redovito stiže gospođa Marija.

- Od mala radim sve ručne radove. Idem gdje da radim, znate, društvo. A Jelena je tako dobra ženska da s njom volimo raditi. Par žena, uvijek smo si dobre. Jedna drugu podržimo i radimo. I mali dođu k nama, vidite kako su oni dragi, kako oni rade, ispričala je Marija Horvat, članica sekcije ručnih radova 'Spretne ruke'.

- Na folkloru sam već sedam godina i sad sam šivala ružice, rekla je Gabriela.

Uče jedne od drugih i poučavaju djecu u vrtićima, školama, pa i najmlađe folkloraše.

Sofija, i sama dijete, poučava predškolarce koji tako razvijaju finu motoriku.

- Idem na folklor zato jer mi se sviđaju svakakve nošnje koje nosimo, lijepi nakit i lijepe mašne i super mi je to, kazala je.

Uz tetu Mariju, kako je zovu, gospođa Snježana - od mladosti u folkloru, ovdje je došla na svoje.

- Rekonstruiram stare baranjske nošnje. Ovo su muški prsluci koje treba malo dotjerati, oni su od zuba vremena istrošeni, ali nastojimo najbolje izvući iz njih, objasnila je Snježana Romanić, također članica sekcije 'Spretne ruke'.

Najveći je dar za majstorice ručnih radova prenijeti vještinu na mlade pa vidjeti prijateljice u obnovljenoj prigorskoj i međimurskoj nošnji, spremne za nastup.