Biovrt Silvije Kolar-Fodor, mjesto gdje priroda i znanje rastu zajedno

Prije dvadest godina mladoj ekonomistici u ruke je došla knjiga koja joj je promijenila život. Danas na svojem jedinstvenom imanju u Novom Selu Rok u Međimurju prakticira biovrtlarske metode, a njezina udruga ima vrijednu banku sjemenja. Uzgoj voća i povrća u skladu s prirodom, bez upotrebe konvencionalnih poljoprivrednih metoda, Silvija Kolar-Fodor nastoji prenijeti polaznicima niza ljetnih radionica. 

Jutarnje okupljanje u debelom hladu i kratko predavanje bilo je uvod u razgled biovrta. Priča o imanju Silvije Kolar-Fodor, koja je počela s 400 četvornih metara povrtnjaka, do danas je prerasla u raskošni sustav povrtnjaka, voćnjaka, šumskih vrtova i bobičnjaka koji se prostire na šest hektara.

- Kad sam počinjala ljudi su rekli, to neće funkcionirati. Kakav organski vrt, kako bez prekopavanja, kako bez ikakavih gnojiva i pesticida. I onda sam rekla, sad ću dokazati da je moguće. I evo, sad 19 godina dokazala sam da je to moguće na malim površinama, a sad je imanje veliko, znači eto, moguće je i na velikim površinama, izjavila je Silvija Kolar-Fodor, biovrtlarica.

Bogato iskustvo rada u biovrtu, osluškivanja, istraživanja, igre - kako sama kaže, Silvija prenosi na svojim radionicama, a četiri godine - na redovitim ljetnim obilascima imanja. Na licu mjesta nastoji objasniti, potaknuti ljude da se i sami usude.

- Ovo mi je zapravo prva sezona rada u vrtu, tako da često pratim Silviju i njezin biovrt, njezine objave i tako da sam jedva dočekala ovako nešto da vidim, da što više toga naučim. Zanima me općenito bioraznolikost i kako što više ekološki pristupiti uzgoju povrtnjaka i voćaka, kazala je Ana Jurić, polaznica radionice, Zagreb.

- Bavim se u zadnjih nekoliko godina vrtlarstvom. Htio sam vidjeti kako uspjeva održavati biovrt bez insekticida i pesticida. To mi je glavni povod. Jer moje voćke uglavnom su sve pune crva i propadnu. Tako da, znajući kakve dolaze na tržnicu i kakve su moje kad su bez kemije onda vidim razliku, naveo je Željko Rašić, polaznik radionice, Zagreb.

Svako je posađeno drvo ili cvijet novo stanište za kukce i pčele koje štite ili oplođuju voće i povrće. Isprepliće se cvijeće sa svakovrsnim voćem i povrćem u jedinstvene formacije.

Tijekom zatvaranja zbog covida, sve je više počelo razmišljati o vlastitom uzgoju hrane.

- I da, sve više, pogotovo mladih obitelji, naravno, jednom kada imaju djecu i krenu razmišljati kako, otkud hrana kojom hrane djecu. Tu dolazi više do svijesti. I nekako ja osjećam, barem ove u mom svemiru se meni javljaju ljudi koji razmišljaju isto kao i ja, ali čujem jako puno ljudi koji traže kuće po selima, žele imati svoje imanje i na taj način doslovno napraviti si jedan život drukčiji od onog kakvog su imali do danas, izjavila je Kolar-Fodor.

Polaznicima koji tek planiraju preseljenje u prirodu te oplemenjivanje zemlje kroz bio uzgoj, vrijedna je svaka informacija.

- Njezina praksa i ljubav vjerojatno je nešto što će meni jako ubrzati stvari, jer netko tko to radi 20 godina, ja nemam još tolko vremena, pa bi voljela jednostavno preskočiti neke problematike i neke greške, rekla je Petra Jelenić, polaznica radionice, Zagreb.

S velikim vrućinama i sušom u lipnju, koji je trebao donijeti najviše kiše, ovogodišnja je sezona jedna od najzahtjevnijih. No, biovrt je dokaz kako višedimenzionalan i raznoliki pristup uzgoju, uz veliku pomoć same prirode, donose obilje u svako doba godine.