Dvije Dubrovkinje prenose znanja o zdravim i jestivim biljkama u divljini

U vremenu kad je izazov pronaći domaće i netretirano voće i povrće, Dubrovkinje Katija Živković i Jadranka Ničetić na svojim radionicama podsjećaju na zaboravljeno znanje o zdravim i jestivim biljkama u divljini, kojima Mediteran obiluje. U berbi na otoku Koločepu pridružila im se naša ekipa.

Morač, ciganska blitva, slonovo uho, bročika. U Dalmaciji raste najmanje trideset jestivih vrsta samoniklog bilja. Njihova mješavina na dubrovačkom se području zove - pazija.

- Ovo je divlja mrkva i, osim što ona ima slično lišće kao obična mrkva, prepoznajete je tako da je pomirišete i onda - kad je pomirišeš, ona baš miriše na mrkvu, pojasnila je Katija Živković.

- Znači, žućenica je jako zdrava, može se napraviti, što bi rekli, na mali milijun načina, juhe, salata, nadovezala se Jadranka Ničetić.

Katija i Jadranka sve o paziji naučile su od svojih baka i majki. Najvažnije je, kažu, brati samo one biljke koje sa sigurnošću prepoznajete, nikad se ne smiju pobrati sve biljke na nekom staništu - i treba paziti komu odajete lokaciju.

- To je više naša šala, mi kažemo, ne odaji poste. Poste su mjesta gdje beremo. Iz tog razloga, nažalost, imate sve više ljudi koji samo gledaju nekakav ekonomski interes i onda dođu i unište to područje, upozorila je Jadranka.

Čaj od divlje paprene metvice prirodni je lijek za probavne tegobe, a uskolisni trputac dobar je za pluća. Na našoj je obali više od trideset jestivih i ljekovitih vrsta. 

- Kad znaš sve te biljke, onda taj okus se razvija i postaje baš onako jako ugodan i specifičan, ja bih rekla, meni je to najdraže zelje za pod ulje. Mislim, draža mi je i od blitve i od špinata i od svega, dodala je Katija.

Priroda se pobrinula da u okruženju imamo sve što nam je potrebno. A Katija i Jadranka na svojim se radionicama brinu da vrijedno znanje naših predaka živi i dalje.