Za uzgoj mikrobilja ne treba puno prostora, već volja i strpljenje

Mikrobilje i jestivo cvijeće sve su traženiji u restoranima. Uzgojem tih jestivih, ali i nutritivno bogatih ukrasa za jelo bavi se i bračni par Lojpur iz Župe dubrovačke. Za uzgoj im ne treba previše prostora, samo o volja i strpljenje. 

Grašak, rotkvica, cikla, sve se to može vidjeti kod obitelji Lojpur u Župi dubrovačkoj, ali u minijaturnom izdanju.

- Trenutačno držim u ruci mikrobilje rotkvice. Ovo je staro nekih šest do sedam dana i ovo je taman sada za prodaju. Ima dosta intenzivan okus rotkvice, zato se koristi u malim količinama, govori Mario Lojpur, uzgajivač mikrobilja i jestivog cvijeća. 

Mikrobilje obično se koristi kao ukras u restoranima, kojih na dubrovačkom području ne nedostaje. Poslovna ideja nastala je neočekivano.

- Susreli smo se prvi put s ovim dok smo bili na putovanju za Zagreb kod sestre. U frižideru je bila jedna posudica nalik travi i mene je zaintrigiralo što je to i shvatili smo da je to mikrobilje. Malo sam istraživao, posavjetovao se s par prijatelja u gastronomskoj industriji. Dosta me počelo zanimati i onda smo se počeli polako baviti time, kaže Mario.

Danas, nakon dvije godine, uzgajaju, ne samo autohtone, nego i neke egzotične sorte.

- Imamo jednu vrstu koja se zove dragoljub, ona je autohtona, ima dosta baba i djedova po gradu koji je imaju je u svojim vrtovima, a imamo jednu vrstu iz dalekog Japana. Ovo je Shizo Mizuna ljubičasta, koja većinom se služi kod posluživanja sushija, govorio Mario Lojpur.

Iako izgleda jednostavno, za uzgoj mikrobilja potrebno je posebno sjeme i poseban proces.

- Sto puta je izazovnije zato što ljudi doslovno misle da to posadiš, nikne i gotovo, onda ide na prodaju, međutim, ima tu stotinu stvari što moraš znati prije nego što posadiš, tako da je poprilično komplicirano, priznaje Mario.

Nakon smjene u bolnici, Anamariji dobro dođe posvetiti se malo biljkama. Uz to što Mariju pomaže oko mikrobilja, posebnu pažnju posvećuje cvijeću. I to ne bilo kakvom - onom jestivom.

- Imamo razne vrste mini karanfila, kadifice i ivančice, kaže Anamarija Lojpur, uzgajivačica mikrobilja i jestivog cvijeća.

- Cvijeće koje najčešće imamo su maćuhice. Imamo klasične mini maćuhice, imamo velike viole, u raznim bojama. Meni je ova jedna od favorita, prošarana žuto-plavo-ljubičasta, dodaje Anamarija.

Ovo je cvijeće također traženo u brojnim restoranima, no za uzgoj je također izazovno.

- Maćuhice kad se sade, odnosno kad se sjeme sije, jako mala uspješnost je sjemena. Recimo, mi smo posadili ne znam ni ja koju količinu, jako mali broj je uspio izrasti u cvijet. Malo su osjetljivi i s previše vode, malo vode, temperature i tako, kaže Anamarija Lojpur.

Pa ipak, ponekad ih majka priroda ugodno iznenadi. Ose, pčele i bumbari čiste cvijeće od nametnika, a ponekad jestivi cvijet nikne na neočekivanom mjestu.

- Dragoljub se može jesti kao mikrobilje, ali također, kao jestivo cvijeće, govori Anamarija Lojpur.

Cvijeće koristi i u vlastitoj kuhinji, iako se Mario radije drži samog uzgoja.

- Kad je sa slatkim onda pojede, drugačije vjerojatno ne bi, priznaje Anamarija.

Sličan odnos Mario ima i prema mikrobilju, iako, priznaje, povrće je u ovom obliku izuzetno hranjivo.

- Ovo je zeleni grašak, klasični, ne divlji. On je jako popularan zbog svojih takozvanih lijana. One se hvataju jedna za drugu, zato na tanjuru izgledaju jako atraktivno. A što se tiče same nutritivne vrijednosti, on je 13 puta nutritivniji od graška kakvog poznajemo, kojeg koristimo u svakodnevnim jelima, kaže Mario Lojpur.

U ovim sitnim biljkama krije se puno zdravlja, ali i ljubavi i pažnje kojom ih obasipaju Mario i Anamarija. Planova imaju još puno, ali volje - još i više.