Jadran još ne treba umjetne grebene, ali zaštita je ključna

Španjolski i portugalski znanstvenici i studenti stigli su u Dubrovnik kako bi proučili očuvane prirodne grebene Jadrana. U sklopu europskog projekta "Rest Reef" prikupljaju podatke i iskustva koja bi im trebala pomoći u izradi umjetnih grebena za obnovu teško degradiranih morskih staništa. Hrvatsko podmorje takve zahvate zasad uglavnom ne treba, ali stručnjaci upozoravaju da bez zaštite prirodnih staništa ni Jadran nije otporan na promjene.

Da bismo vidjeli kako izgleda pravi, živi, očuvani morski greben, španjolski i portugalski znanstvenici i studenti zaronili su u Jadran. U sklopu europskog projekta "Rest Reef" došli su u Dubrovnik kako bi prikupili podatke, ali i inspiraciju za izradu umjetnih grebena i spas oceanskog podmorja.

Živimo u vremenu kad su na pojedinim mjestima prirodna staništa toliko uništena da se moraju zamijeniti umjetnima. Upravo to se događa pod morima i oceanima.

- Već smo izradili umjetni greben s pomoću 3D printera i postavili ga u ocean u Portugalu. Sad promatramo razvoj života na njemu, rekao je Jorge Lino s Fakulteta za inženjerstvo Sveučilišta u Portu.

- Umjetni grebeni su krajnji oblik aktivne intervencije i koriste se samo u iznimno degradiranim staništima, gdje uklanjanjem stresora koji su ih uništili više ne možemo dobiti potpunu obnovu, rekao je Kruno Bonačić s Odjela za primijenjenu ekologiju Sveučilišta u Dubrovniku.

Osobito je potrebno paziti na materijale od kojih se greben izrađuje.

- Analiziramo sastav, radimo kemijske testove i napravili smo puno posla za razvoj formulacije koja je najprikladnija za život. Koristimo, primjerice, usitnjeni oklop dagnji i slične prirodne materijale, koji su znatno uspješniji za razvoj života, objasnio je Lino.

Jadransko podmorje, srećom, još je dovoljno očuvano da takve intervencije nisu potrebne, ali zaštita - itekako jest.

- Na hrvatskoj obali zapravo još uvijek ima jako malo takvih lokacija. Dovoljno bi bilo ukloniti stresore. Međutim, često to znači i zaštitu područja, možda čak i uvođenje potpune no take zone, dakle područja bez ikakvog oblika ribolova i ljudske prisutnosti, kako bi se obnovile prirodne populacije, a s njima i staništa, rekao je Bonačić.

Promjene u podmorju najbolje primjećuju oni koji ga redovito posjećuju. Smeća je, kažu u ronilačkom klubu, manje. Ljudi su svjesniji, a ronioci i dalje neumorno sudjeluju u akcijama čišćenja. No ono što ih zabrinjava je živi svijet.

- Ribe je sve manje i manje, to je očito. Što se tu događa, ne znamo, ali da bi trebalo nešto poduzeti - bi. Svakako, vidjeli smo iz iskustava drugih zemalja da su te no take zone fenomenalna stvar, jer riba se tu zadržava, razmnožava i ide dalje, rekao je Vlaho Radonić iz Ronilačkog kluba Dubrovnik.

Na klimatske promjene teško je utjecati

Na promjene poput globalnog zatopljenja, teško je utjecati.

- Ne pokušavamo vratiti neko staro stanje, nego se pokušavamo prilagoditi stanju kakvo bi izgledalo u novonastalim uvjetima, rekao je Bonačić.

- Većina europskih zemalja, koliko vidim, radi dobre stvari da bismo postigli barem minimalni oporavak. Svi radimo na tome. Hrvatska i Španjolska rade dobar posao, rekao je Martin Vicente Rios iz Oceanografskog centra u Murciji.

Samo znanost i propisi nisu dovoljni. Presudna je suradnja s onima koji žive more.

- Surađujemo s ribarima već dugo. Otkrili smo da puno možemo naučiti jedni od drugih, jer ribari su po cijeli dan na moru, godinama, i puno možemo od njih naučiti. Takva suradnja prijeko je potrebna, jer ponekad njima nedostaje znanja na jednom području, a nama na drugom i dobro je da surađujemo jer, na kraju dana, imamo zajednički cilj, rekla je Marina Biel-Cabanelas iz Instituta za morske znanosti ICM-CSIC u Španjolskoj.

A to je stabilan ekosustav, dovoljno ribe i čisto, zdravo more, kojemu nije potrebno umjetno disanje u vidu umjetnih grebena da preživi.