HandbALL IN: Prilagođeni rukomet vježba u 5 gradova

O veličini naših sportaša izvan terena govori priča o bivšoj hrvatskoj rukometnoj reprezentativki Maidi Arslanagić. Prije nekoliko godina spojila je svoje dvije velike ljubavi rukomet i logopediju, te pokrenula HandbALL IN - prilagođeni sportski program za djecu s teškoćama u razvoju te osobe s invaliditetom. Danas se prilagođeni rukomet vježba u pet gradova, najaktivnije u Makarskoj, gdje Maida danas živi.

Nekad je pobjeda - uspjeti pucati na gol. Ivu, Tonija, Stelu, Filipa život je možda zakinuo, ali na sportskom terenu daju se srcima vrhunskih sportaša.

- Ja se ovdje dobro osjećam kad treniram, meni ide najbolje; osjećam to kada dođem, rekao je Filip Mihaljević.

- Drago mi je i korisno mi je zato što se gibam, nešto radim sa sobom, osim što hodam, govori Stela Iljukić.

Jednom tjedno, zahvaljujući potpori grada, na dvije lokacije u Makarskoj provodi se, za korisnike besplatno, HandbALL IN. Puno je to više od rukometa, polaznici, uostalom, i ne mogu pratiti klasičan trening, zato se vježbe prilagođavaju svakom ponaosob..

- Dosta radimo na motoričkim gibanjima, na motoričkim kretanjima, nama je bitno i ovaj drugi dio socijalizacije, pogotovo za starije korisnike jer zapravo ovo je njima jedino mjesto gdje se imaju priliku družiti. To su osobe koje više ne idu u školu, ne idu na terapije, njima je rukometni teren ili dvorana zapravo jedino mjesto gdje izlaze, kaže Maida Arslanagić, začetnica programa HandbALL IN.

Dirljivo i poticajno, a najveći je poticaj četveronožna volonterka. Za njom pretrče cijeli teren.

- To je pas Tira, terapijski pas Tira i ona pomaže djeci s poteškoćama u razvoju. Vodimo zagrijavanje i pomažemo nekoj djeci u poligonima ako im treba pomoć, pojašnjava Luna Vuković, volonterka.

Jer dijete je i Ivo, iako su mu 44 godine.

- Puno, puno mu znači, jedva čeka kad će to početi, drago im je, drago im se družiti, drago im se igrati i ovo nam puno znači, govori Mira Stojčevski, majka polaznika.

Program se provodi u pet hrvatskih gradova

Rukometni klubovi Sinj i Marof primjer su izvrsne sportske inkluzije.

- Želimo da bude više takvih klubova gdje će djeca moći nekako osjećati pripadnosti, da pripadaju jednom klubu i to je ono što njih najviše raduje, da mogu osjećati da i oni negdje igraju, da i oni negdje treniraju, da i oni nose nečiji dres, zaključuje Arslanagić.

Zato, sportaši, klubovi, gradovi, volonteri, pridružite se Maidi i njezinim rukometašima, jer, sport nije samo za najjače i najbrže.