Hrvatski folkloraši iz Aucklanda s prijateljima Maorima oduševljavaju publiku

Pod sloganom "Kia Ora Hrvatska" Folklorni ansambl kralj Tomislav iz Aucklanda na Novom Zelandu do sredine ovoga mjeseca obići će osam hrvatskih gradova. Naziv turneje zapravo je izraz dobrodošlice, a preuzet je iz maorskog jezika s kojim su se naši iseljenici susreli kada su prvi put stupili na novozelandsko tlo. Danas s prijateljima Maorima oduševljavaju publiku, a tako je bilo i u Bjelovaru... 

Njihovi su preci još sredinom 19. stoljeća otplovili na drugi kraj svijeta započeti nov život. Danas već 4. naraštaj njeguje ono što se ne nosi u kovčegu, nego u pamćenju i u srcu. 

- Meni je otac došao 1969. u Novi Zeland, ali mater mi je rođena dole, a i on je iz malog mista s otoka Hvara, kaže Neven Grgicevich.

Hrvata je u Aucklandu danas oko sto tisuća i uz Irce su najbrojnija iseljenička skupina. Tradiciju njeguju u Folklornom ansamblu Kralj Tomislav. Njegova voditelja, nekadašnjeg šefa ansambla Lado Gorana Kačurova, najviše veseli kad na nastupima mogu pokazati snažnu vezu s domicilnim maorskim stanovništvom. 

- Kad se nađemo na sceni zajedno mislim da je tu najljepši osjećaj, jer nas povezuje hrvatska pjesma, ona je u sredini srca i svi smo okupljeni oko iste teme, iste ideje, kaže Kačurov.

Glazba je na svim stranama svijeta jezik koji svi razumiju, a da je tako potvrđuju i pjevači s pacifičkih otoka Samoe i Tonge. 

- Sve je poprilično slično, ljudi su gostoljubivi, okolina u kojoj smo odrasli orijentirana je na obitelj, za nas je ovo kao da smo došli kući, daleko od doma, kaže Taka Vuni iz pjevačke skupine The Shades.

Povod turneje tisuću i stota je obljetnica hrvatskog kraljevstva, a u tako posebnim prigodama Maori plešu ratnički ples haku.

- Izvodimo ga u različitim situacijama, ne samo u ratu nego i na proslavama, vjenčanjima, a danas kao vrstu umjetnosti, kaže John Matthews iz plesne Kapa haka skupine "Te roopu Manutaki".

Umjetnosti koja je njihovom strašću dotaknula sva srca u bjelovarskom Domu kulture, pa je projekt koji su omogućili Hrvatska matica iseljenika, Ministarstvo za demografiju, te Središnji državni ured za Hrvate izvan Hrvatske i tu dobio svoj puni smisao.