Raj za ljubitelje marelica

Pri kupnji na OPG-u ili na kućnom pragu podrijetlo je jasno i bez deklaracije, a kvaliteta neupitna. Baš to je glavni adut obitelji Krvar iz okolice Bjelovara, jedne od malobrojnih u nas koja uzgaja marelicu. 

Ako za ljubitelje marelica postoji raj, vjerojatno je nalik voćnjaku obitelji Krvar. Velika je to radost za Željka Krvara, iskusnog uzgajivača kojem je žestoki mraz lani sve "ubrao" i prije zriobe.

- Znači, to je jedno čudo koje priroda vrati. Prošle godine nije bilo, pupovi i hrana sve što smo ugradili u prihranu u biljku za prošlu godinu, to se sad sve udvostručilo i praktički ove godine je sve vraćeno, kaže Željko.

Deset godina na oko dva i pol hektara podiže četiri nasada. Sada su svi u punom rodu, a berba je počela još sredinom lipnja.

- Jako je važno za marelicu to da kad se bere, upravo zbog sunca. Kod berbe je nama osim boje, bitno i da je ona zrela, tako da smo ovaj put trebali tjedan dana čekati jer trebala je doći i mekoća, objašnjava Željkova kći Valentina Kujundžić.

Liječnica Valentina jedna je od Željkovih triju kćeri, koja zahvaljujući rodiljnom dopustu ima vremena za dodatni obiteljski posao, jer urod je briga cijele obitelji.

- Krenemo ujutro rano, da izbjegnemo vrućinu, pa negdje do podneva. Kad ne stignemo pobrati ljudi dolaze, izlazimo im u susret, beru i sami imamo dostavu, vozimo na sve strane, napominje Željkov zet Ivan Hluda.

Dvadesetak tona, koliko se ove godine nadaju proizvesti, ne ide na tržnicu:

- Najviše marelica odlazi privatnim osobama koje zovu i traže za preradu - za pekmeze, džemove, sokove... Znači jako široka okolica, cijela Sjeverozapadna Hrvatska, otkriva Željko.

Prije dvije godine sve su rasprodali u samo tri dana, a kako je na njihovu imanju tridesetak sorti, nadaju se da će berba ipak potrajati do sredine kolovoza.