Nizak vodostaj odsjekao Križnicu, mještani čekaju spas u vodi

Punjenje korita Drave s nestrpljenjem iščekuju mještani našeg jedinog kopnenog otoka - Križnice pokraj Pitomače, uz granicu s Mađarskom. U posljednja dva tjedna gotovo su odsječeni od ostatka Hrvatske. Njihova najvažnija veza s kopnom - skela, zbog niskog vodostaja vozi samo u slučaju nužde. Ovisni o mijenama rijeke, sanjaju most koji bi zamijenio sadašnji - pješački. 

Prije tri godine zbog povijesno najvišeg vodostaja Drave do križničke se obale moglo samo čamcem. Razlika u odnosu na današnje stanje nevjerojatnih je sedam metara. Skela je tada morala stajati privezana, baš kao i sada kad gotovo dodiruje dno. 

- Ne nedostaje nam puno vodostaja, 30 centimetara bilo bi nam dovoljno, ali toga nemamo. Vodostaj praktički dnevno oscilira 30 do 40 centimetara, a ovisi o ispuštanju vode iz hidroelektrana koje se nalaze uzvodno na Dravi, kazao je direktor komunalnog poduzeća "Komunalno", Pitomača - Zdravko Paša.

Zbog toga se vozi samo u slučaju nužde, i to samo za potrebe mještana. No, ne i turista.

- Nikad nismo imali problema s niskim vodostajem, uvijek je problem bio visoki vodostaj. No, evo, ove godine, ako se malo veći teret skela nasuče ili malo niži auto ogrebe, nastane sto problema koje prije nismo imali, naveo je skelar Željko Mirović.

Križnica bez skele odsječena od kopna

Križnica je svoju turističku priču počela graditi zahvaljujući netaknutoj prirodi. I prije novog Centra za posjetitelje obitelj Fabčić tu je imala svoj restoran. Danas i OPG sa sobama i izletištem, no kad rijeka pokaže svoju ćud, pitaju se kako će opstati.

- Neki dan napraviš promet od 20 eura i onda Porezna uprava misli: što je to, nema ljudi? A nema nikoga, nitko ti ne dolazi. Kako će doći kad skela ne vozi, poručuje Ruža Fabčić.

A kako se tek baviti poljoprivredom? Senkina obitelj obrađuje četrdeset hektara, a sve što proizvedu mora preko rijeke. Bez skelara bili bi nemoćni.

- Išli su nam na ruku kako bismo spasili svoje proizvode, pobrali robu i odvezli je kamo je potrebno. Dosad smo prevezli 25 tona lubenica i 80 tona dinja, navela je Senka Čor iz Križnice.

Ovamo se doselila zbog ljubavi baš kao i skelar Željko. Zagrebačku je adresu zamijenio križničkom prije trideset godina.

- To vam je život na otoku. Jednostavno dođeš tu i moraš biti svjestan što te tu čeka. Tome se prilagodiš i onda je sve u redu, poručuje Mirović.

Živjeti ovdje i blagoslov je i prokletstvo, no kao da rađa neku novu snagu.