Hrvatski studenti biciklima prepedalirali 1400 kilometara kroz Island

Pravo je osvježenje dok se u Hrvatskoj još kuhamo na +30 otići npr. na Island. Vrućina nije onamo potjerala skupinu mladih Splićana, ali, osvježili se jesu, možda i više nego što su očekivali. Valentina, Šimun, Karlo i Kažimir upravo su se vratili sa svoje biciklističke ekspedicije od vrha do dna Islanda. Kroz maglu, led, vjetar i kišu.

S Islanda odmah pred kameru. Dvadeset i sitno godišnjaci, studenti računarstva i strojarstva, ponajprije prijatelji i ljubitelji prirode i življih sportova, u manje od 20 dana biciklima su prepedalirali više od 1400 kilometara uz visinsku razliku od 10 tisuća metara.

- Bol u kolinima, bol u dupetu, noga, a nije za svakoga, ako je netko fizički spremna, osoba može u tome uživati, ali treba puno planiranja, nije samo, idem se pokupit, idem otići, mi smo ovo planirali godinu i po dana, kazao je Kažimir Mužinić.

Spremali se jesu, ali već im je drugoga dana pustolovine otok pokazao zube. Trauma da će se nevrijeme ponavljati, držala ih je do povratka kući.

- Ja sam definitivno podcijenio vjetar, vjetar je puno jači nego što smo mislili, i uzbrdice na biciklima od 30 do 35 kila su ubitačne, kazao je Šimun Vrsalović.

Spavali su u šatorima, jeli tjesteninu i rižu, tu i tamo počastili se komadom piletine. Skup je Island, pogotovo hrvatskim studentima. Skromno se i pakiralo.

- Što se tiče robe, po 2-3 majice, ja sam osobno nosio dva para gaća, malo bičvi, malo donjeg rublja, sve da stane i da nam ne bude u biti preteško, iako na kraju sa biciklom, nosili smo 30ak kila na sebi, kaže Karlo Blašković.

Iako zanimljiv je ovo sportski uspjeh, nisu učinili ništa dosad neviđeno. Ovo je prije svega lijepa priča o prijateljstvu, upornosti, poniznosti.

- Gušt je doći kući, imat neku novu perspektivu na život, na sve što nas okružuje i na odnose s onima koji su doma i onima koji su bili tamo. Meni su se roditelji često žalili da ih slabo zovem, ali evo sad kad sam se našla u situaciji da mi nije bilo lagano, ipak sam njih prve zvala i mislim da će se to promijeniti sad, govori Valentina Vrandečić.

Sad sanjaju Japan, biciklirati od vrha do dna, 2600 km i 20 tisuća metara visinske razlike. Još mi ovoj družini nećemo reći - sajonara!