Ivonu bolest nije spriječila da pomaže drugima

Dvadesetčetverogodišnja Ivona Bročić se nakon završetka škole u Centru za odgoj i obrazovanje "Vinko Bek" u Zagrebu vratila u rodne Bošnjake i već tri godine volontira u županjskom Crvenom križu. Iako i sama suočena s bolešću, to je ne sprječava da pomaže drugima. 

Kad volonterka Ivona Bročić uđe u prostoriju, svima se na licu pojavi osmijeh.

Osvojila ih je pozitivom i jednostavnošću. Postala im je, kažu, prava prijateljica.

- Odlična je prema nama, a i mi prema njoj. Kad nema nje, kao da nam je gluha udruga, govori Safija, korisnica Društva za pomoć osobama s invaliditetom "Golubovi" iz Županje.

Aktivna je na gotovo svim radionicama, a najviše voli ples i glumu.

- Ima korisnika koji ne znaju čitati i pisati i onda onaj dio teksta koji trebaju naučiti ona vježba s njima, čita im tekst i onda oni ponavljaju za njom, kaže Anita Blažević-Jurković, radna terapeutkinja u Crvenom križu Županja.

Ivona se i sama suočava s bolešću. Od djetinjstva ima mišićnu distrofiju i "tunelski vid".

- Vidim samo ravno, ne vidim sa strane i kada sam u prometu ili negdje jako dobro moram gledati i paziti. Svaki dan moram biti oprezna. Prihvatiš to kako je, da jednostavno ne vidiš i da moraš živjeti s tim, široko se nasmiješ, kaže Ivona Bročić, volonterka Gradskog društva Crvenog križa Županja.

Ovdje volontira već tri godine i za svakog čuva osmijeh i toplu riječ.

- Na volontiranje sam se odlučila nakon što sam samo sjedila kod kuće i rekla sam sama sebi: "Ideš sad volontirati, ideš svoju pozitivnu energiju prenijeti na druge", kazala je Bročić.

Ivona daruje sebe i svoje vrijeme kako bi pomogla drugima. A od darivanja ljubavi ne može se, kaže, nikada umoriti.