Iz starinske u električne kočije

Kočije bez konja. Kako obnoviti starinsku kočiju, ugraditi joj suvremene dijelove pa čak je i registrirati za vožnju cestom.

Miljenko Milinović je restaurator, kolekcionar i poduzetnik. Inače, profesor tjelesne i zdravstvene kulture - na svojoj je djedovini, u Zaluki iznad Gajnica, uredio specifične turističke objekte, a goste prigodno može provozati i u kočiji.

Za pogon ne treba ni sijena ni vode - dovoljna je baterija.

- Svu tehnologiju koja je potrebna za jedan elektro-auto, imputirana je u kočiju, s tim da sam još morao isposlovati, naravno, i novu nomenklaturu, oliti registraciju vozila u koju spada homologacija i registracija, rekao je Miljenko Milinović.

Ova je kočija iz 19-tog stoljeća, a već je temeljito isprobana na dubrovačkim, opatijskim i ponekim njemačkim ulicama.

- Bit stvari je u tome da to zapravo ne radi nitko u svijetu. Dakle, postoje kočije na elektro-pogon, ali su one rađene na nekakvoj klasičnoj varijanti. Ovo je jedan drugi pristup u kojem zapravo vi cirkularnom ekonomijom povijesno vozilo pretvarate u nešto sasvim novo, u nekakvoj novoj funkciji, izjavio je.

Također na električni pogon, sa suvremenim kočnicama, minuciozno je restaurirana i obnovljena kočija "Viktorija", kraljevske klase. Za to je bio potreban angažman velikog broja stručnjaka i restauratora-specijalista.

- To je originalna kočija koja je krajem 17. stoljeća i početkom 18. stoljeća vozila normalno, s konjima Beč-Zagreb. Gornji dio je napravljen u Beču, donji je napravljen u Budimpešti, u jednoj vrhunskoj kovačnici. Između ostalog, ona je vozila cara Franju Josipa i bana Jelačića, 19. stoljeće Beč-Zagreb, priopćio je Miljenko.

Još je jedno antikno vozilo upravo u procesu obnove, a riječ je o kabrio Landauer kočiji koja je već opremljena elektromotorima i kočnicama, a uz nju dolazi i originalna petrolejska grijalica.