Izgorjele su masline, ali ne i ljubav prema zemlji

Masline, smokve, bademi, loza pa čak i pčelinjaci. Nema što nije nastradalo u požaru prvoga dana ljeta na Omiškoj rivijeri. Izgorjela je i lokalna uljara, a gubici su golemi. 

Splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban za područje Marušića, Piska i Mimica proglasio je prirodnu nepogodu. 

Oštećeni, poučeni dosadašnjim iskustvom, ne očekuju velike iznose, a ima i onih koji možda neće dobiti ni centa. Ipak više od novca ljude zanima, gdje je dakako moguća, sanacija štete. 

Umjesto šume, maslinika, voćnjaka i povrtnjaka prah, pepeo i čađa. 

- Izgorjelo je sve! Izgorjele su tisuće stabala maslina, smokava, drugog voća i povrća, sva šuma koja je postojala, sačuvano je možda 5 posto od ukupne šume, odnosno ukupnih stabala maslina, naglasio je Nedjeljko Fistonić, predsjednik udruge maslinara "Paićuša", Pisak.

Među njima i one u vlasništvu Stipe Mimice, na istočnoj strani Piska. No njemu je ta "sreća u nesreći" slaba utjeha. 

- Ja sam vrlo žalostan kad znam da na ovoj škrtoj zemlji koliko su ljudi truda i vremena potrošili da bi to jednostavno u jednom trenutku sve išlo u nepovrat. Ja inače kad dođem u svoj maslinik i stanem pod masline, imam nek stare 500 i 1000 godina i kažem: hranila si moje pretke, svijetlila našim mrtvima i sad jedanput netko dođe i nepažnjom, zlom namjerom, jednostavno nešto napravi i ostanete bez ičega, kazao je Stipe Mimica iz Piska.

Pa se grlo steže, a bol pritišće - i dušu, i srce.

- Meni je izgorjelo preko 100 stabala maslina, tu je bilo bajama, višanja, trešanja, smokava, šipaka. Sve je to pod stihijom vatre izgorjelo, sad nemamo ništa, ostalo je par komada oko kuće i to je sve. Ja sam čovjek u mirovini, ja sam se s tim zabavljao, to je bilo ugodno i korisno, sad toga više nema. Što god više gledam to sam tužan i žalostan. Tuga, jad, osjećaš se nemoćan, očajan je Marinko Begović iz Splita.

- Boli, svakako boli. Ja imam oko 120 komada, ali meni je samo mali maslinik stradao, jedno 25 komada jer su to manje parcele tako da sam ja u cijeloj priči prošao dosta dobro, nekima je 100 posto šteta, ogromna šteta, rekao je Neven Ćulum iz Piska.

No njezini pravi razmjeri još nisu posve vidljivi.

- Malo me muči utjecaj na kompletan ekosustav, mislim da je stabilnost drastično narušen. Vidite koji su to padovi, kvaliteta zemljišta, promjena klime, sve duža i suša ljeta, a zime blaže, moja je pretpostavka, nadam se da sam u krivu, da će teren koji se ne bude obnavljao doživjeti eroziju i da će doći do daljnje degradacije tih prostora pod primarnom vegetacijom, istaknula je Damira Tafra iz Omiša.

Pa će svaka pomoć biti i više nego dobrodošla!

- To sada treba vidjeti što će učiniti mjesna zajednica, što će lokalna, što općina, država u cijelosti! Ja nemam OPG i ne znam koliko ću imati koristi, dat ćemo podatke pa što bude, kazao je Begović.

Splitsko-dalmatinski župan dva tjedna nakon požara proglasio je prirodnu nepogodu. Prijava štete ne manjka no - hoće li, tko i koliku naknadu i dobiti, znat će se nakon obilaska terena i procjene stručnoga povjerenstva.

- Mi ćemo učiniti sve da se život vrati u punom obimu jer je to civilizacijski doseg ispod kojega nećemo ići, šteta je ogromna stvarno će trebati vremena. Naši resursi nisu veliki, ali nećemo prestati raditi dok se ne vratimo ponovo na ono što su ljudi imali, naglasio je Zvonko Močić, gradonačelnik Omiša.

A za to će trebati i novca i truda. Ali najviše vremena.

- Prva faza je da maslinike koji imaju potencijala za regeneraciju treba prehraniti, navodniti, dobro zaliti. Kiša nije pala dobrih 40 dana, a biljka se poslije požara mora pripremiti, regeneracija treba uslijediti krajem jeseni odnosno početak zime do početka proljeća. Većina stabala treba se rezati. Jedan dio će se u račvanju moć regenerirat, a jako mali broj u krošnji jer su mlađa stala izgorjela u potpunosti i njih će trebati vadit van i saditi nova, kazao je Fistonić.

Pa i uz pomoć Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša s kojim je ovdašnja udruga maslinara sa 160-ak članova - i dosad uspješno surađivala.

- Ovdje praktički nema nekog ekonomskog interesa. Ovo je najviše ljubav prema maslini i to je ono što je najosnovnije ovdje, istaknuo je Mimica.

- Ja sam kao mlada inženjerka na ovom području bila prisutna kad su ti ljudi sadili, formirali maslinike na ovakvom terenu. To je doslovno kamen, zemljište niskog boniteta izloženo utjecaju mora i velikoj insolaciji. Baš nepovoljni uvjeti u svakom pogledu. Kad sam vidjela gdje sade, bila sam oduševljena. Rijetko se viđa takva ljubav, ljubav pod svaku cijenu, naglasila je Tafra.

- Svatko ima neki hobi, svatko ima neku zanimaciju, netko voli more, netko planine, masline i to je ispušni ventil. Ne znam kako bih rekao, ljubav, poštovanje, to je maslina, zaključio je Ćulum.

Prilagodljiva, otporna i žilava. Baš poput i njih samih - skromnih te marljivih ljudi nepopravljivo zaljubljenih u rodnu grudu i teškom mukom stečenu ostavštinu pradjedova.