U Vrgorcu sve više maslinika zahvaljujući vrijednim mještanima iz Dusine

Diljem zemlje imam mnogo zapuštenih površina. Pa tako i na području Vrgorca - grada sa stotinama malih obiteljskih gospodarstava.

Vrgorac je među najznačajnijim središtima poljoprivredne proizvodnje u Dalmaciji. Uz pršut i vino, najpoznatiji po jagodama, ali i drugom voću i povrću. No sve više je i maslinika i to zahvaljujući vrijednim mještanima iz Dusine. 

Ljudima dojadila drača

Ljudima je, naime, dojadila drača, zasukali su rukave i posadili 200-tinjak maslina. I tako u život vratili nekoć plodnu, a već desetljećima zapuštenu zemlju. 

Umjesto zapuštenoga brda - maslinik vrijedan divljenja.

- Nekad je to bilo obradivo brdo, to su obrađivali naši očevi i djedovi, ali je bilo zaraslo, sve je to bila česmina, džungla, 2003. i 2004. godine sam rekao ženi: "Pa mogli smo mi ono brdo malo urediti, to su nekad bile masline, moglo bi to uspijevati". I tako smo mi krenuli, priča Miro Mihaljević.

Najprije s krčenjem, a onda i čišćenjem terena. A za to je trebalo, ne samo vremena i novca nego i - golemoga truda.

- Put je bio kozji, puta nikakva nije bilo, tako da glavni dio posla je bio preko leđa. Nekoliko godina kasnije bager je napravio put, i onda kad smo sve to napravili gledali smo gdje može stati koja maslina, okopali rupe, nasipali zemlju, okolo stavljali kamen i posadili masline, kaže Miro.

Pa uz šest postojećih, oko stoljeća starih, ima i 24 nova stabla. Te još 17 u masliniku brata koji se prije nekoliko desetljeća nastanio u najvećemu gradu Novoga Zelanda.

- To mi je više za hobi. Pošto ja ne živim tu, dolazim, ali on se s tim bavi pa to nadgleda, više moje nego svoje, to je tako uvijek u nas, govori Jozo Mihaljević.

Sustav natapanja

Ali - i njegovima, i svojima, od samoga početka osigurao je - sustav natapanja.

- Ovdje ne bismo opstali bez navodnjavanja, sproveli smo gore neke rezervoare u koje nalijemo vodu i onda prirodnim padom, žena i ja ovo zalijevamo, ovoga ljeta svaki tjedan po jednom, kazao je Miro.

U protivnom, teško da bi izdržale sve ekstremnije vrućine i sušu. U njegovom ali i drugim maslinicima. A susjeda Marija u svome ima 30-ak stabala.

- Bila je šuma iznad kuće i u toj šumi bilo je starih maslina, onda smo ja i muž pokojni čistili i gdje je bilo šire sadili smo i nove. Većinom su stare, priča Marija Mihaljević.

- Kažu da oblica ne rađa svake godine, a oblica rađa, evo to je primjer ovaj naš, varira to, nekad malo više nekad malo manje, ali recimo, mi od minimalno 80 litara na 30 maslina od 80 do 160 litara je okvirno, a ove godine će biti priko 200 litara, ističe Miro.

Pa će i za ovogodišnju berbu, a ona tek što nije, trebati - pomagače. Za razliku od Marije.

- Pa ne znam baš, nema nešto. On je bolji majstor, on je stalno s njima, svaki dan, ali nema veze, da je i 2 litra ja sam zadovoljna, moje je, priznaje Marija.

A nezadovoljan nije ni Ante. Njegovih 150 maslina rodilo je nešto slabije nego 2023. ali kad je u pitanju kakvoća - nije moglo bolje.

Ulje vrhunske kvalitete

- Ulje je već u bačvi i degustirali smo ga. Odlično je. Fenomenalno. Ekstra djevičansko. Mi ovdje uglavnom prakticiramo raniju berbu, svi, negdje do Svih svetih, to su ulja vrhunske kvalitete, kaže Ante Mihaljević.

Zlata vrijedna.

- To je nešto savršeno, ne možeš ribu napraviti s kupovnim uljem, moraš imati domaće ulje, izvorno, a ovdje je sunce, lijepi dani, južna strana, kaže Jozo.

I prava je šteta da maslina i maslinara u Dusini, ali i okolnim mjestima, nema i više.

Poziv mladima

- Ovo je nešto predivno, ovo je divota, tako da se nadam da ovo nije zadnje, da će mladi kad vide nešto ovako se osokoliti i krenuti u neke nove pobjede, smatra Jozo.

- Evo činim sve što mogu da naprave nešto slično, jer na kraju krajeva, koliko je zabavno, toliko je i korisno - štitimo se i od požara, radimo korist, lijepo je, tko voli prirodu, dođe tu odmoriti dušu, za opuštanje idealno, van sela, tišina, mir, kaže Miro.

- Na žalost, mladi odlaze, ne vide tu neki prosperitet. To je od davnina tako, iz ovih prostora se uvijek odlazilo a u starosti vraćalo. Možda se jednoga dana i vrate, a maslina čeka, rekao je Ante.

Kao što su i njih čekali maslinici njihovih pradjedova. Život su im, istina, ponovno udahnuli nakon više od 4 desetljeća ali i dokazali da za dobre zamisli nikad nije kasno i da se, gdje ima volje, uvijek nađe i načina.