Mladi OPG-ovi vraćaju magarce u dalmatinska i slavonska sela

Nekad su ih imali gotovo svi težaci u Dalmaciji, a danas su ugroženi i zaštićeni. Riječ je - dakako - o magarcima čije se brojčano stanje posljednjih godina, ipak popravlja. I to zahvaljujući potporama, ali i entuzijastima koji predano rade na očuvanju tih izdržljivih, inteligentnih i plemenitih životinja.

Udruga primorsko-dinarskoga magarca tako, ne samo što javnost educira o njegovoj povijesnoj, kulturnoj i ekonomskoj vrijednosti, nego povezuje uzgajivače, stručnjake i institucije. A uz to što organizira radionice i predavanja pokrenula je i hvalevrijedan projekt - doniranja magaraca. 

Obitelj Tomičić iz Voćina stočarstvom se bavi gotovo dva desetljeća. No njihov 22-godišnji nasljednik Domagoj odlučio je tradiciju nastaviti na drukčiji način – umjesto ovaca i koza posvetio se uzgoju magaraca.

Na imanje je najprije stigao Laza, zatim Sara i Ema, a potom redom Lana, Miško, Maza, Lena, Nera, Rocky i još jedna Lena. Potkraj 2025. pridružila im se i najnovija članica stada – magarica Darinka.

- Mislim da se dobro prilagodila. Još je mlada pa se navikava, ali čini mi se da je sve u redu, kaže Domagoj Tomičić iz Voćina.

Darinka je u Voćin stigla zahvaljujući projektu Udruge primorsko-dinarskog magarca, koja mladim gospodarstvima donira grla ugrožene pasmine. Prije toga bila je na OPG-u Perkušić u Ugljanima pokraj Trilja, gdje je rastanak teško pao cijeloj obitelji.

- Teško je. Bila je razigrana i ušla nam je u srce – meni, supruzi, djeci, svima. Ali otišla je u prave ruke, u to sam siguran, rekao je Luka Perkušić.

Projekt doniranja magaraca pokrenula je Udruga primorsko-dinarskog magarca, a u samo dvije godine od osnutka ostvarili su već osam donacija.

Predsjednik Udruge Pero Škrbić objašnjava kako sustav funkcionira.

- Udruga kupi magaricu ili magarca, ovisno o raspoloživim sredstvima. Nakon toga, prema posebnom odabiru – većinom to budu mladi OPG-ovi ili oni koji još nemaju magarce – životinju doniramo. Jedina obveza prema nama jest da se vrati pule, bilo muško ili žensko, kako bismo ga mogli dati sljedećem OPG-u, kaže Škrbić.

Dodaje da će tijekom 2026. donirati još najmanje tri grla.

Od osobne tragedije do misije očuvanja pasmine

Škrbićeva priča počela je iznenadnim gubitkom oca. Zbog poslovnih obveza bio je prisiljen prodati očevu stoku – koze – a tada je, na nagovor supruge, nabavio dva magarca. Danas na svom OPG-u u Vrlici ima četiri.

- Oduvijek sam to volio. Magarac je simbol našega dalmatinskog kraja, a prije svega riječ je o ugroženoj pasmini u Hrvatskoj. On je dio naše tradicije i važno je da se očuva i razvija, ističe Škrbić.

Projekt, kaže, sve više privlači gospodarstva ne samo iz Dalmacije, nego i iz drugih dijelova Hrvatske.

Za mnoge koji se uključuju u projekt, magarci su i emotivan i razvojni pothvat.

- Prije svega zato što ih ovdje nema, a djeca ih vole. Onda smo rekli – ajmo pokušati s magarcima, oživjeti pasminu. Pametne su životinje i dobre su, kaže Luka Perkušić.

Mogućnosti su, dodaje, višestruke – od proizvodnje mlijeka do turističke ponude.

- Magareće mlijeko koristi se i za izradu sapuna i krema. Netko čak radi i sladoled od magarećeg mlijeka. U susjednoj BiH postoji čovjek koji je napravio i tablete od magarećeg mlijeka. Uz to postoje i poticaji, pa mislim da je držanje primorsko-dinarskih magaraca i financijski isplativo, kaže Škrbić.

"Blagdan ili radni dan – morate biti tu"

Uz sve prednosti, uzgoj donosi i obvezu bez pauze. Na imanju u Voćinu posao je postao ozbiljniji kako je stado raslo.

- U početku, dok je bio samo jedan, nije bilo toliko posla. Ali onda su došli drugi… treba ih maziti i češljati da budu mirni i pitomi. Sijeno im je stalno u hranilici, a svaki dan ujutro i navečer dobivaju i žitarice – zob i kukuruz, kaže Anamaria Mesaroš, Domagojeva zaručnica.

Domagoj dodaje da je ključ u dosljednosti i predanosti.

- Ujutro prije posla ide hranjenje, a nakon posla opet. Morate biti s njima svaki dan, bez iznimke. To je ljubav. Bez toga ne ide – morate voljeti životinje, kaže Domagoj.

Na imanju u Voćinu kažu da im magarci donose mir, ali i poticaj za razvoj.

- Ovdje vidimo budućnost. Željeli bismo se širiti, ostati i razvijati gospodarstvo na selu – kroz preradu poljoprivrednih proizvoda, proizvodnju mlijeka i turizam, kaže Domagoj.

Anamaria smatra da bi i turističke posjete bile prirodan sljedeći korak.

- Bilo bi lijepo kad bi ljudi počeli dolaziti i obilaziti imanje. Mislim da bi na ovom području, budući da nitko drugi nema magarce, to moglo biti jako dobro, kaže.

Problem infrastrukture: Zahtjev za struju predan prije dvije godine

Ipak, razvoj OPG-a koči osnovna infrastruktura. Na imanju još uvijek nema električne energije.

- Još nemamo struju. Zahtjev smo predali prije dvije godine i još čekamo. Stalno obećavaju da će doći, ali nikako da dođu. Ne znamo gdje je zapelo, kaže Domagoj.

Načelnik općine Voćin Predrag Filić poručuje da će problem biti riješen.

- U suradnji s HEP-om očekujemo da ćemo u vrlo kratkom roku riješiti problem električne energije na ovom području i tako olakšati razvoj ovog OPG-a. Želimo da se mladi ljudi na selu bave poljoprivredom, kaže Filić.

Općina, dodaje, planira ozbiljnije otvoriti i pitanje raspodjele državnog zemljišta te osigurati dodatne potpore.

Poljoprivreda postaje sve zahtjevnija, ali interes, čini se, ipak raste. Luka Perkušić kaže da računaju na širenje.

- Sigurno ćemo nabaviti i više magaraca. Većinom je sve financirano vlastitim sredstvima. Puno je odricanja i puno posla – cijeli dan ste zauzeti. Nema vikenda ni praznika, nema ni Božića, ali ide se dalje, kaže.

I predsjednik Udruge Pero Škrbić otvoreno govori da svoju budućnost vidi upravo u tom projektu.

- Iskreno, vidim sebe ovdje, s većim brojem magaraca, možda i s agroturizmom. Mislim da za to živim i radim sve da jednog dana u potpunosti prijeđem na to, kaže.

Udruga u budućnosti planira proširiti projekt i na još ugroženiju pasminu – sjevernojadranskog magarca.