Stočari Zažablja u strahu za blago: Pojeo vuk magare, doslovno

Na području općine Zažablje, koja neretvanski kraj spaja s jugom Bosne i Hercegovine, prije tri godine vukovi su poklali stado od 35 ovaca. Stočari iz brdskih predjela, koji uzgajaju ovce, krave, konje i magarce, otad su svako malo u strahu. Pogotovo s dolaskom zime. Samo ove godine bilo je već pet slučajeva napada vukova na domaće životinje, a prošli tjedan - u mjestu Vidonje - zaklali su dvogodišnju magaricu. 

Pojeo vuk magare, narodna je izreka za pretrpljenu, a nenaplaćenu štetu. No u selu Vidonje vuk, ili više njih, doista je pojeo mladu dvogodišnju magaricu. 

- Kad smo ujutro pustili magarce, psi su izišli s njima i onda smo dobro osjetili jednu strašnu riku magaraca i lajanje pasa te smo istrčali gore i vidjeli smo da su se magarci rastrčali na sve strane. Onda smo uspjeli nekako to prikupiti do navečer i vidjeli smo da fali jedan. Sutradan kad smo otišli u potragu našli smo jednoga koji je cijeli bio pojeden, priča nam Ivica Volarević iz Braniteljske zadruge „Goračići“.

Stradala magarica peta je žrtva napada vukova ove godine u brdovitom dijelu općine Zažablje. Prije dvije godine Zdenku Barišiću, stočaru iz Mliništa, u jednom su danu poklali gotovo cijelo stado ovaca.

- Klanje ovaca na pašnjaku od 35 komada. Plaćena mi je neka svota, nakon godinu dana sam dobio da potpišem nekih 970-ak eura za sve to ukupno. I sad, bojim s ide stoka gore, ali mi imamo problem što su to ugrožene zaštićene životinje i trebamo imati uvijek u rezervi jedan dio stoke, kaže.

Zaštićene su toliko da ih lovci mogu samo iz daljine gledati, ali oni se o njima ne skrbe, nego to čini država, kažu. Ni općina ne može mnogo učiniti.

- Ljudi nas prozivaju kao lovce, a i mi sami lovci često imamo štete zbog toga jer našu lovnu divljač proganja pa onda u lovištu praktički nemate ništa. Tu je bilo stotine konja u ovom našem dijelu lovišta koje je zadnje dvije, tri godine potpuno desetkovano, tu je ostalo možda još par divljih konja što se može vidjeti. A tih lešina smo nalazili kao lovci masu toga. To su oni vjerojatno kroz ovih par godina sve zapravo, ružno je reći poklali, ali evo, tako je, nažalost, kaže Ivan Menalo, predsjednik Lovačkog društva „Liska“, Metković.

- Općina nema mogućnosti. Mi smo se obratili Ministarstvu poljoprivrede, poslali smo dopis i oni su izlazili na teren. Imali smo tu i problem što je u Neumu napravljen nekakav progon tih vukova prema nama i oni su jednim dijelom i iz tog kraja došli. Ministarstvo je bilo na terenu, čekamo njihove zaključke i da vidimo kako će se to riješiti, kaže Maja Vrnoga, načelnica općine Zažablje.

"Kad prijeđe granicu, imamo pravo odstrela"

Možda je rješenje da se u pograničnom pojasu s Bosnom i Hercegovinom dopusti odstrel. Kilometar zračne linije od Vidonja granica je s Bosnom i Hercegovinom u kojoj vuk nije zaštićena životinja. No, za razliku od ljudi, koji ne mogu preko rampe, vuk i stoka mogu prijeći.

- Najprije ga moramo pretjerati odavde na onu stranu da prijeđe granicu. Kad prijeđe granicu, imamo pravo odstrela, zovemo tamo lovce da ga oni likvidiraju, smije se Volarević.

U selu Vidonje nekoliko je stočara udruženo u braniteljsku zadrugu. Uzgoj je, kažu, prirodan, ekološki. Životinje od jutra do sumraka slobodno pasu na obroncima, a tijekom noći su u stajama.

- Imamo od 2012. godine. Sad trenutno brojimo oko 150 grla, što magaraca, što krava. Imali smo prije ovce, ali smo ih se morali riješiti zbog situacije s vukovima, nismo imali ljude koji će moći sve to pratiti, tako da trenutno imamo samo magarce i krave buše, kaže Volarević. 

Vidonje su napušteno selo, mještani su se prije pedesetak godina odselili u plodnu ravnicu. Uz braniteljsku zadrugu uzgojem stoke bave se još dva OPG-a.

- Što se tiče poljoprivrede, ovdje većinom lokalno stanovništvo ima manje parcele na kojima uzgajaju masline, jabuke i ostale kulture. Po pitanju stočarstva uz njih trojicu mislim da Vidonje ima ogroman potencijal jer je ovo nedirnuta priroda. Ovdje stanovništvo ne boravi. Imamo jednog stanovnika koji živi u selu Vidonje, sve ostalo je spušteno doli u selo. Nema zagađenja, doduše, nemamo ni struje ni vode, kaže Vrnoga.

"Uspaničarile se one krave, junci buču, telad beču..."

Ali ima vukova, i to cijeli čopor.

- Možemo vam reći da smo ovo područje u posljednje dvije godine potpuno ignorirali. Nismo ni išli u lov jer stradaju lovački psi, tako da jednostavno nismo ni išli u ovom dijelu lovišta skoro nikako u lov. Lovci ga, doduše, viđaju na kamerama i to smo slali Hrvatskom lovačkom savezu u više navrata, fotografije tih vukova, kojih je bilo pet-šest komada u jednoj snimci, na primjer, kaže Menalo.

Zoran Barišić iz Vidonja, koji zadrugarima pomaže oko prihrane stoke, kaže da je vuka i čuo i vidio.

- Bila je noć, bilo je zima k'o vrag, ja se onda diz'o ložit' vatru i onda vidio. To vije k'o đavo, uspaničarile se one krave, junci buču, telad beču, šta je, te ja zatvorio vrata i unutra, u kuću, priča nam.

- Ako je sinoć bio napad vuka, nijedna vam neće izići. Sve stoje ovdje oko štale 300-400 metara, nema šanse da bi se one pomjerile negdje drugo. Osjete vjerojatno opasnost ili krv ili nešto, kaže Volarević.

- I magarci isto tako, sve, sve stoji, sve to oko nas stoji i mi to čuvamo dva-tri dana dok se malo situacija ne stabilizira, onda ih polako izvodimo i tako, dodaje.

Kako i ne bi, jer ovo je stvarnost u kojoj je vuk neprijatelj domaćim životinjama - prijatelj može biti samo u bajci.