Međimurska popevka – glas prošlosti koji i danas živi

Nema odustajanja kada je riječ o očuvanju međimurske popevke. Studeni je njezin mjesec. Nedavno su se tako one pjevale u jednoj od najprestižnijih europskih glazbenih dvorana - u Musikvereinu u Beču, a osnovnoškolcima u Čakovcu predstavljeni su povijest i karakteristike pjesama njihova kraja. 

Melankolične i ljubavne, ali i lokalno-patriotske. Govore o sretnim i nesretnim ljubavima, opisuju ljepote Međimurja te naglašavaju skromnost i radišnost ljudi toga kraja kao i njihovu vjeru u Boga. 

- Najstariji natpis je iz 13. stoljeća i to je svima nam poznata pjesma 'Narodil nam se.'. To je jedna božićna pjesma koja nam uskoro slijedi. To je najstariji tekst, dok najstariji notni zapis imamo iz 19. stoljeća, a prvi zvučni zapis popevki snimljen upravo u Međimurju 1924. godine, rekla je Janja Kovač, viša kustosica Muzeja Međimurja, Čakovec. 

Za međimurske popevke karakteristični su i stari načini izvođenja.

- Dakle dorski, lidijski i miksolidijski, dakle nisu to one klasične ljestvice nego one pra, pra prastare. Vrlo često ima jako veliki raspon. Više od oktave, što je za djecu, možda kad je u pitanju pjevanje, teško s obzirom na to da djeca imaju manji opseg glasa, kazala je Senka Bašek Šamec, ravnateljica Umjetničke škole 'Miroslav Magdalenić' Čakovec.

Ali njima su zbog toga još veći izazov. 

- Pa kad naučiš i nije tako teško, samo trebaš slušati i pjevati. Meni je najdraža 'Ćuk sedi'. Ćuk sedi, ćuk sedi milo se zgledava, ćuk sedi, ćuk sedi milo se zgledava, zapjevala je Amalija Jeđud, 3. razred Umjetničke škole 'Miroslav Magdalenić' Čakovec.

Međimurske se popevke od 2013. nalaze na Listi nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske, a 28. studenog 2018. upisane su i na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.