Mjesto gdje počiva povijest: Šetnja kroz Mornaričko groblje u Puli

Položeni su vijenci i na pulsko Mornaričko spomen groblje. Na njemu je pokopano više od 10 tisuća vojnika, uglavnom pripadnika austrougarske vojske i mornarice. Šetnja tim spomen-grobljem šetnja je kroz pulsku povijest. Svaki grob ondje ima svoju priču.

U tišini, među čempresima, počiva dio pulske povijesti. Mornaričko groblje, izgrađeno prije više od 150 godina svjedoči o vremenu kada je Pula bila glavna ratna luka Austro-ugarske monarhije. Svjedoči i o sudbini Viribus Unitisa, broda potopljenog zbog mine koju su postavili talijanski diverzanti.

- Ovdje su pokopani i posmrtni ostaci onih mornara koji su pronađeni, a postavljena je i spomen ploča. Zato smo danas i ovdje jer se ta tragedija dogodila upravo 1.11.1918. godine., kazao je Peđa Grbin, gradonačelnik Pule.

No, ne zna se točno koji je čiji grob.

- Nažalost ne, ali iz jednog banalnog razloga. Te noći je zapravo rat prestao i službe više nisu bile onako ratne da se zna tko ulazi na brod, tko izlazi...tako da se uopće ne zna koliko je ljudi bilo na brodu, kazao je Livio Nefat, tajnik Društva "Viribus Unitis". 

Groblje je danas važno zbog korijena grada, ističe Livio Nefat. Pula je iz naselja s jedva tisuću stanovnika pretvorena u grad sa sto tisuća ljudi. No važno je ovo počivalište i za druge nacionalnosti. 

- Za Austrijance, Slovence, Mađare, Poljake, Bošnjake, sve nacionalnosti ondašnje carevine, rekao je Livio Nefat.

Danas održavanje groblja financira austrijski Crni križ. Pokopani su ovdje i mornari s austro-ugarskog Sent Istvana, ali i oni s tada suprotstavljenih strana, poput Francuza s podmornice Curi. 

- Rat nažalost razdvaja ljude u najgorem smislu riječi, međusobno se ubijamo, ali isto tako u tuzi ih spaja, kazao je Livio Nefat, tajnik Društva "Viribus Unitis". 

Postupno se dolazi do novih spoznaja o pokopanima. Smatralo se primjerice da ovdje leži turski admiral pokopan 1915-te. No, pulski novinar otkriva da Osmansko carstvo tada nije koristilo islamski kalendar, koji je naveo na krivi trag, već kalendar lumi.  

- Ja sam našao da se radi o godini 1918., išao sam do Povijesnog i pomorskog muzeja, otvorio knjigu ukopa i točno pronašao da je njegovo ime, znači Mehmed Kamil, koji je ovdje bio i pripadnik tajnih službi, ali i dispečer turskih osmanskih trupa u sjevernoj Africi, rekao je Silvio Forza, novinar portala Istra24. 

Groblje je počivalište 10-ak tisuća vojnih osoba. Društvo Viribus Unitis trenutačno radi na njegovom mapiranju. I radi lakšeg snalaženja posjetitelja i radi očuvanja nasljeđa carske i kraljevske mornarice.