Mala umjetnička djela od naplavina

U posjetu Novog Vinodolskog možete ugledati neobičnu kuću, sa stablom uraslim u zidove i svjetionikom na pročelju. Tu su i ribarske mreže i plava vrata - simbol mora i zamjene zagrebačke adrese za novljansku. 

U kući nastaju male kućice. Šarene i vesele poput Željke koja ih izrađuje. 

- Našu ulicu je podigla, oživjela, rekla je Ivanka Barčić.  

Taj je atelijer, u svega nekoliko godina, od kada je ova kreativka zagrebačku adresu zamijenila novljanskom, postao nezaobilaznim mjestom u šetnji uz more ili do mora. More je ujedno i Željkina inspiracija.  

- Ovo su isključivo morski motivi, recimo, Burano, Murano ili već što, može biti Rovinj. Ljudi pitaju jesu li to motivi Novoga, ja kažem, pogotovo na slikama, da je tu stvar mašte. Baš u stvari ono što vi vidite - to je ustvari to, kazala je Željka Komorčec. 

Atelijer radionica veseli i susjede. Nakon što su prvi put odškrinuli plava vrata, svraćaju redovito. 

- Doveo me sami izgled i ambijent, vidjela sam da je tu nekakva galerija. Budući da sam i sama kreativna osoba, ušla sam unutra i osjećala sam se zadivljena i tako sam upoznala Željku, izjavila je Marija Bogdan. 

Oduvijek zaljubljena u more 

Željka je oduvijek zaljubljena u more. Mala umjetnička djela od naplavina počela je izrađivati prije petnaestak godina, slučajno, jer je to bio jedini materijal do kojega je mogla za vrijeme godišnjega odmora na brodu. Sakupljala je na mjestima gdje bi se vezivali i tako je sve počelo.

- Znam skupljati i raditi stvari ovako od starih čavala, od starih komada željeza koje nađem, koje more također izbaci. Netko baci, a meni su ovakvi komadi blago. Kad nađem nešto što mogu,od toga otok jedan napraviti, jednu ribu, staviti ili pak na brodiće, kazala je Željka.

Blago su i drveni komadi.

- U šetnjama tražimo naplavine i biramo te naplavine koje su dobre, koje nisu dobre, rekla je Marija.

- Hoće li ovo biti stablo, pa tu gore krošnja, onda u principu tu kad je hrpa materijala, onda ja u stvari smišljam, izjavila je Željka.

U potrazi za naplavinama Željka satima šeće uz more.

- Uglavnom odmah imam već viziju što od svakog komada mogu napraviti, ali u toku rada se to i promijeni, od ptice nastane riba ili ostalo, dodala je.

Gotovo nikada nije sama, jer tu su prijateljice i njezina vjerna Mala kujica.

- Drvo, koje je odležalo u moru, a obožava i naše kamenčiće s mora, kazala je Ivanka.

Ostvarenje sna 

Još kao djevojčica je svoju sobu uređivala morskim zvijezdama, mrežama, ribama, školjkama i rakovima.

- Ovo je zaista ostvarenje mog velikog sna: živjeti na moru i raditi ono što volim, jer to u stvari nije posao, to je moja ljubav i ono u čemu se ja u stvari vidim, ostvarenje sebe kao osobe, poručila je Željka.

Uz galebove i ribare i ona uzima ono što joj more daje. Uzima i pretvara, oblikuje u šarene kućice, valove, barčice - koji iz njezinoga atelijera odlaze u svijet.

- Meni je ta slika njihovih veselih domova, šarenih, tog zadovoljnog čovjeka koji je to pokušao prenijeti, taj dašak ljeta i ovoga što ja volim u svoj dom, negdje bilo gdje daleko, meni je to najveća nagrada, rekla je.

I priznanje da je uspjela na krilima mašte uloviti pravi, drveni val koji je nosi, iz dana u dan, iz šetnje u šetnju, sve dalje i dalje, jer inspiracije Željki zaista ne nedostaje!