Senjski ribari na izmaku: Malo dana na moru, puno izazova na kopnu

Bura, dupini i skupi alati - senjski ribari sve teže opstaju, a mreža je iz godine u godinu sve manje.

Danijel Strugar jedan je od posljednjih senjskih ribara. U gotovo mjesec i pol iza sebe ima tek treći radni dan – zima i bura diktiraju tempo ribarskog života.

- To je što je! U podneblju smo koje je poznato najviše po buri i jednostavno, što god radite, morate se prilagoditi i vremenu i svemu, kaže Strugar.

Zimi je radnih dana malo – godišnje ih je jedva stotinjak, a dodatni problem je i lovostaj na plavu ribu. U kraćim zimskim danima bacaju između 1400 i 1600 metara mreže, a očekivani ulov je 20 do 30 kilograma oslića, ovisno o tome hoće li "pogoditi poštu" i hoće li ih omesti dupini.

- Dupini nam uništavaju alate i zato su u principu opstali samo škampari. Naše ribarske mreže njima dođu kao švedski stol, kaže Strugar pokazujući rupe na mreži. – Evo, jedna lijepa rupa od dupina! Kako to lijepo izgleda kad vam dupin dođe na mrežu, možete autom proći kroz rupu.

Godišnje mijenja nekoliko garnitura mreža, što je velik trošak. Ni tune ribarima ne olakšavaju posao.

- Po noći, ako ugasite motor, upalite svjetla, samo čujete gdje se bacaju tune oko vas. Bude neugodno malo po noći, dodaje.

Ribarstvom se bavi više od pola života, no posao je, kaže, teško održiv. Ima dva broda i mnogo opreme, ali bez dodatnih poslova teško bi opstao.

Broj ribara u Senju znatno je pao. Gradonačelnik Željko Tomljanović ističe da je nekada bilo dvostruko više ribara nego danas.

- Imamo 17 škampara i tri mrežara. To je osjetan pad u odnosu na 2005. godinu kada smo imali 15 mrežara i 15 škampara, ukupno 30. Danas, nakon 20 godina, pali smo na 20, rekao je Tomljanović.

Danas se više lovi udicom nego mrežom

Senjani pamte vremena kada je ribe bilo u izobilju.

- Nekada je bilo sasvim drugačije – bilo je tu ribe dosta, bilo je i koča i ribara u Senju. Mogao si uzeti po rivi, ribarnici, svugdje. Sad je to sve propalo očito, kaže Robert Zlatarević.

Gradonačelnik priznaje da je ponuda sve slabija.

- Moram primijetiti da je ponuda sve slabija i da praktički na ribarnici ribe više niti nemate. Kad se pojavi oslić, rasproda se u pola sata, ističe.

Što ulovi, Danijel i proda – supruga mu ima malu ribarnicu na gradskoj tržnici. No ni to više nije dovoljno.

- Ako ja nemam ribe, ona nema što prodavati. Nakon desetak godina što sam bio čisti ribar, morao sam se okrenuti drugim djelatnostima, kaže Strugar.

Riba za ručak u Senju je tradicija, osobito petkom, no danas se više lovi udicom nego mrežom.

- Ta tradicija još uvijek živi u Senju, ali mreža je puno manje, navodi Tomljanović.

Grad pokušava pomoći u okviru svojih mogućnosti.

- Jedan naš sugrađanin uzeo je prostor u poduzetničkoj zoni za preradu ribe, ali osim toga financijskih stimulacija baš i nema, kaže gradonačelnik.

Ribarstvo je, priznaje, "kruh sa sedam kora".

- Dokaz je i gospodin Strugar, on se ne bavi samo ribarstvom, nego i poduzetništvom. Definitivno je to kruh sa sedam kora i zbog broja radnih dana i uvjeta dolazi do pada broja ribara, ističe Tomljanović.

Za ozbiljan ribolov, upozorava Strugar, potrebna su velika ulaganja.

- Za plovilo ovih gabarita i dvije do tri kilometra mreža treba vam oko 50.000 eura. Ako ćete uložiti 50.000 eura da biste radili 100 dana i preživljavali, većina mladih će taj novac uložiti u nešto unosnije, zaključuje.

Budućnost ribolova u Velebitskom kanalu možda nije posve neizvjesna, ali u Senju jest. Na pitanje gdje danas kupiti ribu, odgovor je sve češće kratak:

- Nigdje više! Više-manje konzerva i to je to, kaže Zlatarević.