Neuništiva skradinska smokva: Simbol života i snage

U Skradinu već desetljećima živi smokva koja je, kažu, simbol snage i borbe za život. Izrasla je ondje gdje bi malo koja mogla.

Već smo vam ispričali priče o boru s Vrgade koji je izgubio tlo pod nogama, izgorjelom bademu iz zaleđa koji još uvijek rađa, o zanosnim zadarskim agavama.

Dopustite da vam predstavimo nju, neuništivu skradinsku smokvu. Vinko o njoj brine, svako ljeto u obiteljsku kuću kad stigne iz Švedske.

- Ne mogu točno reći godina ali preko 40 ima sigurno, rekao je vlasnik smokve, Vinko Pulić.

Između dovratka i praga ova je smokva životni prostor pronašla. Iz pukotine koja se u milimetrima mjeri, lista, raste i plodove daje.

- I bude na njoj koja smokva, samo je to sada nestalo, kazao je, također, vlasnik smokve, Stipe Vlaić.

Cijelom svijetu na čuđenje tu je već godinama otporna, vječna poput kamena iz kojeg je niknula.

- Naš dalmatinski kamen je čvrst, ali smokva izgleda može biti i čvršća od njega, napominje Puljić.

Kao da je u dubokoj ravnokotarskoj zemlji nikla ova jedinstvena smokva raširila je grane na sve strane.

- Da, ovdje dođu često stranci i slikaju, nije im jasno da može smokva iz ovoga rasti, naveo je mještanin Nikola Žura.

Borba za život vidljiva je ovdje u svoj svojoj punini. Kamen i drvo neusporedivi su u čvrstoći i snazi. Na kraju jedno malo drvo, svrgnulo je simbol dalmatinske vječnosti, bar u ovoj kući.

- Neću je dirati, iako sam čuo da su opasni korijeni od smokve. Neću dirati, pa što bude, makar i kuću srušila, neka je sruši, objašnjava Pulić.

Prirodni ukras "bilih dvora" zakrilila je jedna od kućnih, nekoć ulaznih, vrata. Tko je ušao, ušao je, izlaza više nema. Tako je odlučio i gazda, da ne dira mir čuvarici kućnog praga. 

Dalmatinci smokvu vole s njom se ponose. Hrani ih, liječi, zatreba li i čuva. S njima živi kao dio obitelji.