Nakon 50 godina rada u Švicarskoj uživa u Diklu i proizvodi vrhunsko vino

Svoja poslovna iskustva i novac zarađen u svijetu, naši povratnici ulažu u hrvatsko gospodarstvo. Lijep primjer donosimo iz zadarskog Dikla. Onamo se prije 10 godina, iz Švicarske vratio Trifun Poljak. Iako u mirovini, aktivan je i proizvodi vrhunska vina. Ipak, njegov najveći uspjeh, kaže, nisu vina, nego njegova obitelj.

U Švicarsku je otišao u dvadesetoj godini i obogatio se, kaže, gradivši kuće. Koliko, ne zna im broj. Zanimljivo je da je u Hrvatskoj završio školu za frizera, a koje desetljeće kasnije ovu svoju kuću sam je projektirao.

- Moj cilj je uvijek bio, kako dolazim iz siromašne porodice, ono, otac i osmero djece, ne može nam priuštiti ništa, da ne dožive moja djeca isto ono što sam ja doživio, kaže Trifun Poljak. 

Dodaje, u Švicarskoj je bila gradnja, prodaja, renovacija. 

Na pitanje koliko je kuća izgradio kaže: 

- Ha, možda tisuću, ne znam koliko je svega toga bilo, sve te godine.

San mu je bio otići u SAD, ali u Švicarskoj se zadržao pedeset godina 

U prva dva tjedna svog boravka u Švicarskoj doživo je na gradilištu nesreću, ružnu ozljedu oka. No, to ga nije pokolebalo da nađe svoje mjesto pod Alpama. I brzo se snašao. Naučio je njemački i talijanski i prilagodio se švicarskim pravilima igre.

- Znači, pristup radu, respekt prema svima, skromnost, puno imaju odgovornosti, objašnjava ukratko švicarski pristup. 

Kako Gospodin Trifun potječe iz siromašne težačke obitelji iz zaselka Poljaci kraj Nina, nije mu bio stran rad u vinogradu od najranije dobi. Sada zato aktivno provodi svoje najljepše zlatne godine, tako što proizvodi vrhunsko vino i ubire nagrade gdje god se pojavi. 

Dalmatinski mentalitet i švicarska pedantnost i s vinima 

I to kako kaže, upravo zahvaljujući švicarskom pristupu poslu. Iako nije švicarski urar, jednako je pedantan i s vinima.

- Svaki dan sam visio na internetu, proučavao proizvodnju, a išao sam i u Italiju i Francusku. Onda bih bio tamo po degustacijama, gledao sam kako se to radi. Ovdje sam i četiri mjeseca išao u školu, govori gospodin Trifun o svojem putu do vrhunskog vina. 

Kada ga pitate za razlike između Švicaraca i Hrvata, odgovara: 

- Oni skromni s autima, u kućama. Ne pokazuju se.

Umirovljeničke dane nikada nije zamišljao u Švicarskoj  

- Nikada se nisam mogao zamisliti da budem kao penzioner u Švicarskoj, jer tu nemate ništa, u restoranima nema nikoga, na ulici nema nikoga i što možete, samo za televiziju sjediti i gledati, kaže.

Zato je odlučio, "po naški", izgraditi golemu kuću koju iznajmljuje turistima. Već mu se godinama vraćaju.

- Moj mentalitet je ostao dalmatinski, ali odgovornost, pristup poslu i respekt prema drugima, tu sam Švicarac, da, govori o sebi.

Hanold iz Njemačke njegov je redoviti gost od 2014. godine. 

- More je predivno i naš domaćin. Gostoljubivost je vrlo visoka ovdje. Ovo je u međuvremenu postao drugi dom za nas. Za našu djecu on je kao djed, kaže o svojem domaćinu. 

I susjeda iz Njemačke, dobro se razumije s gospodinom Trifunom.

- Super, super, a vino mu je najbolje, kaže Trifunova susjeda Anđelka Tomić. 

I za kraj - jedna mudra od čovjeka s pola stoljeća iskustva u pečalbi.

- Što vam je falilo najviše tih 50 godina izvan Hrvatske, pitamo. 

- O, sunce, cvrčci, kamen. Nisam se mogao nikad tamo priviknuti, jer mi ovdje imamo od 280 do 300 dana sunčanih, a oni 45.

- Moja je želja, znači, bila napraviti kuću, obezbjediti svojoj familiji, i ta je sudbina nas svih koji smo otišli ista. Kad sve već napravimo, kad sve financijski riješimo, onda djeca porastu, školuju se, žive u drugoj zemlji i oni ostaju tamo, rekao je gospodin Trifun. 

Njegova će se djeca, nada se, u mirovini, baš poput njega, vratiti u Hrvatsku.

Cijelu emisiju pogledajte u četvrtak, 31. kolovoza, na HRT 2 u emisiji Globalna Hrvatska HTV, a možete nas gledati i na multimedijskoj platformi HRTi te na portalu Glas Hrvatske.