Prepreke pri udomljavanju djece

Odgoj djece velika je odgovornost i nije jedina prepreka na putu do udomiteljstva. Prošle je godine od te uloge odustalo 540 udomitelja, a novih se javilo samo 140. O razlozima je s novinarkom HRT-a Višnjom Ružojčić razgovarala predsjednica Udruge udomitelja Hrvatske Katarina Bojšić. 

Katarina Bojšić ima 40 godina iskustva s udomiteljstvom. Kao predsjednica Udruge udomitelja Hrvatske ocijenila je trenutačno stanje u udomiteljstvu i istaknula kako udomitelja kronično manjka.

- Navest ću primjer Nove Gradiške. Prije desetak godina imali smo 180 udomitelja, a sada imamo 80. Takvo je stanje u cijeloj Hrvatskoj, sve se prepolovilo, rekla je.

Govoreći o slučaju iz Nove Gradiške o maloj Nikol koja je, nažalost, preminula nakon što je iz udomiteljske obitelji vraćena biološkim roditeljima te je nakon toga malo poboljšan Zakon o udomiteljstvu Bojšić je rekla kako se nakon toga nije povećao broj udomitelja.

- Od slučaja male Nikol prošlo je skoro dvije godine, i u tom razdoblju nitko se nije javio za udomljavanje. Udomitelji više nemaju interesa. Sada je povećana naknada za koju smo tražili 15 godina da se poveća i sada se rješenja pišu godinu dana. Tu je nezadovoljstvo udomitelja i mislim da će ih zbog toga jedan dio odustati, istaknula je.

Također je udomljavala i starije osobe.

- Imam iskustva i s udomljavanjem starijih osoba. Situacija je ista. Smatra da starije osobe također treba udomljavati jer su onda u obitelj i drugačije joj je nego u nekoj instituciji, smatra Bojšić.

Dodala je da je jako slab interes udomljavanja za starije osobe kojima treba skrb.

- Godišnje se jave 2-3 osobe, rekla je.

No oko udomiteljstva nisu samo problemi, oni i obogaćuje ljude.

- Mene je udomljavanje obogatilo, ja imam jako lijepo iskustvo sa svojim korisnicima. Kada bih ponovno krenula, da sam sad u mladim danima, ja bih se opet uhvatila toga. To se ne može opisati što to znači. Kada se sada vama pojave djeca koju ste vi odgojili, od treće godine pa su otišli s 21. godinu - to je neopisivo. Volite svoje dijete, a ovo je isto tako. Stavite ga u red sa svojom djecom, ispričala je Bojšić.

Osamnaestero djece udomio je bračni par iz Mirkovaca kod Vinkovaca. Primjer nesebičnosti i posvećenosti djeci bez roditeljske skrbi zadivio je mnoge, a trenutačno svoju ljubav i topli dom dijele sa šestero mališana. Priču o obitelji Balentović donosi novinarka HRT-a Zrinka Perić.

Udomitelj Ivan Balentović uvijek je nasmijan i spreman za šalu. Kao i za mijenjanje pelena i noćna buđenja.

- Noćna mama, kako kaže supruga. Uvijek čujem djecu i odmah ih ja uzem nahranim, napojim, što treba, rekao je Ivan Balentović, udomitelj iz Mirkovaca.

Brinuti se o šestero djece za njih je golema radost. Iako im nisu biološki roditelj, ta su im djeca, kažu, centar svijeta.

- Od mogućih šest trudnoća jedno sam dijete rodila i jednostavno smo se odlučili da imamo više djece da se brinemo o drugoj djeci da pomognemo, objasnila je Katarina Balentović, udomiteljica iz Mirkovaca.

Čak 17-ero djece prošlo je kroz naš dom, 7 ili 8 beba, ne znam točno, je bilo kod nas, istaknuo je Ivan Balentović.

I prvo čega se mnogi od njih sjećaju u životu bilo je Kajino nasmiješeno lice.

- Stvarno nešto neopisivo. Ispunjava te totalno, bude tu i svađe i gluposti kojekakvih i svega, ali nikada ni za kakav posao, ni za što ovo ne bih mijenjao, naglasio je Ivan Balentović.

Priča svakog udomljenog djeteta je priča za sebe. Petru se život potpuno promijenio.

- Na neki način sam naučio biti sa puno ljudi, ovako u prostoru, zato što ja sam jedinac i bio sam sam kući, rekao je Petar.

Ivan i Kaja pružili su im ljubav i topao dom. No u svemu tome, kažu supružnici, najteže im padaju rastanci.

- Čovjek poželi odustati, ali kad pored sebe vidite djecu kojima ste potrebni onda vam to daje snage da idete dalje, objasnila je Katarina.

Ljubav koju su ovoj djeci pružili višestruko im se vratila.

- Pošto sam ja dijete i mene je ona udomila i brine o meni, zašto kad ona ostari se ja ne bih brinuo o njoj. Kupio bih jednu kstaru uću u Mirkovcima, obnovio bi je i od nje napravio pekaru. I svaki dan bi teta Kaji donosio kruh, savjež i mekan, ispričao je jedan od udomljenih dječaka.

Iza Ivana i Katarine brojne su besane noći, nicanje prvih zubića, školske brige i temperature - sve što ide uz brižan odgoj petero dječaka i malene djevojčice.