Tete pričalice donose osmjehe i veselje djeci u bolnicama

Već 15 godina, svaku večer, riječke Tete pričalice dolaze na Kliniku za pedijatriju, Zavod za dječju kirurgiju i Zavod za dječju onkologiju i hemato-onkologiju kako bi - pričale priče. Tako donose osmijehe, veselje i razbibrigu mališanima koji ondje borave.

Čim su stigle tete pričalice, devetogodišnji Karlo ustao je iz kreveta i gotovo odjurio u bolnički dnevni boravak - slušati priče! Zaboravio je što ga sve boli i zašto je ovdje.

- Nama dobro dođe, a i klincima kad budu veseli, zaigrani, vidiš da su sretni, a ne onako tužni, tmurni prestrašeni razmišljajući što im donosi sutra, kazala je Nina Prodan, mama.

Tih sat vremena, svake večeri od 19 do 20 - već punih 15 godina - ondje su tete pričalice!

- Djeca priželjkuju priče, oni su željni pričanja bez obzira na svu ovu modernu digitalnu tehnologiju koja je njima vrlo dostupna, oni ipak jedva čekaju priču, naglasila je Vlasta Tibljaš, teta pričalica

- Mogu im biti - družiti se s njima, mogu im pričati. Mogu im pomoći da ne misle o svojoj dijagnozi, već da jednostavno budemo tu s njima i kažemo, ne, vi ste djeca, istaknula je Lana Ćato, teta pričalica.

Razlozi da se postane teta pričalica su različiti i plemeniti. Gospođa Marina kao majka prije 12 godina bila je na odjelu. Vidjela je tete kako stižu s torbama punim slikovnica i čitaju priče za laku noć. Iste sekunde odlučila im se pridružiti!

- Ta djeca su stvarno s veseljem očekivala tete pričalice u smiraj dana u nekakvoj opuštenoj atmosferi i meni se to zaista učinilo lijepo, rekla je Marina Dušak, teta pričalica.

A kako bi se postalo teta pričalica, treba završiti edukaciju, različita predavanja i radionice koje vode stručnjaci jer je pristup dječici koja ovdje borave iznimno važan. 

- Više od 500 volontera, možda do 1000 je prošlo kroz program, a ove godine imamo ih stotinjak, rekla je Marina.

- S obzirom na to da je to volontiranje s djecom, ono iziskuje upoznavanje s bolnicom, s onim što se u bolnici na dječjim odjelima može očekivati, kako se moraju ponašati, koje higijenske uvjete i slične moraju zadovoljavati, osobito za posjet onkologije, rekla je Maja Opašić, voditeljica programa Pripovjedač-pripovjedačica priča za laku noć.

Interakcija s djecom uvijek obogaćuje. Djeca se u bolnici ne mogu igrati s vršnjacima, a za njihov rast i razvoj vrlo su važni - osmijeh, sreća, veselje i lijepi snovi - u koje ih uljuljaju svaku večer - ove divne tete pričalice!