Tiborova brodica - senjska drvena ljepotica

Već desetljećima u senjskoj luci poglede prolaznika privlači drvena brodica koju mnogi nazivaju uskočkom. No, kako kaže njezin vlasnik Tibor Knifić, ta poveznica zapravo je tek simbolična.

– Ljudi to povezuju sa Senjom, Uskocima i kulom Nehaj, ali zapravo nema veze s tim, kaže Tibor.

Brodica nema ime, ali njezina registracijska oznaka SE 6 otkriva duboku obiteljsku povezanost s morem i gradom u kojem je nastala.

Tibor se sjeća vremena kada je senjska luka bila puno življa nego danas.

– Mi oduvijek imamo barku. Prije su barke bile vezane na drvenoj rivi s ove strane. Tu su bile barke ribarske zadruge, a dolje je bio brod Sloga. Ovo je sve bio operativni dio luke, tu su se tovarili tereti, najviše drva, prisjeća se.

Iako je teretni promet nestao, Senjani su zadržali snažnu povezanost s morem.

– Kad je lijep dan, ovdje ispred porta na lignjama ćete naći 30 ili 40 barki. Senjani su uvijek okrenuti moru – i iz potrebe i iz gušta, kaže.

Bracera iz hobija

Brodica je nastala 1983. godine, iz čistog hobija i ljubavi prema moru. Tibora je još kao dječaka oduševila jedna stara bracera pa je odlučio napraviti vlastitu.

– To je hobi i gušt. Nema tu nikakve računice, kao ni u većini hobija. Ima puno rada na njoj. Malo smo je zapustili, ali vratit ćemo je u prvobitno stanje – kaže.

Iako je mnogi zovu uskočkom, riječ je zapravo o braceri, tradicionalnoj drvenoj brodici.

– Kod tih barki najvažnije je jedrilje, ono im daje smisao. Bracere su široke, ali relativno plitke. Timuni su se radili tako da se mogu dizati kako bi barka mogla što pliće prići obali zbog iskrcaja tereta, objašnjava Tibor.

Njegova bracera duga je nešto više od devet metara, a široka 3,6 metara. Izvorne bracere bile su i do 15 metara dužine te su imale jarbol i latinsko jedro.

Zbog jakih vjetrova u Velebitskom kanalu, Tibor je odlučio ugraditi klasično jedrilje i brodicu prilagoditi vlastitim potrebama.

Život uz more, obiteljska tradicija

More je, kaže Tibor, dio njegova života od najranijih dana, a i danas se bavi ronjenjem. Zato je braceri dodao i malu kabinu s tri ležaja, ali naglašava da to nije luksuzna brodica.

– Unutra su tri ležaja. To nije hotel, to je barka za familiju vozit, kaže.

Ljubav prema moru prenijela se i na sina Željka Knifića, koji danas radi u Karlovcu, ali svaki slobodan trenutak koristi za povratak u Senj.

– S godinu dana sam već išao s roditeljima na Grgur gdje i danas ljetujemo. To sam zavolio i sada često idem i s društvom, kaže Željko.

Svako proljeće nova obnova

S dolaskom toplijih dana počinje i redovito održavanje barke.

– Kad dođe svibanj, sve počinje. To je prava radionica. Sav alat iz kuće seli se na barku i onda se brusi, farba i uređuje, kaže Tibor.

Željko priznaje da taj dio posla nije uvijek lagan: "Svi je hvale kako je lijepa, ali kad dođe vrijeme održavanja, pogotovo u Senju i po vrućini, nije baš zabavno. Ali kad odeš na more vikend ili dva, sve to zaboraviš". 

Drvena glava kao simbol barke

Ove godine planirana je obnova svih detalja na brodici, uključujući i drvenu glavu na pramcu, kakvu imaju mnoge bracere.

– Glavu mi je napravio Božo Mišnjak. Danas je svi zovu uskočka glava, je li stvarno uskočka – nemam pojma, kaže Tibor uz osmijeh.

Možda je glava uskočka, kapa možda lička – ali jedno je sigurno: Tiborova bracera ostaje senjska drvena ljepotica