Lavandijere iz Preka: Težak život otočkih žena i tragedija koja se pamti

Prošle su 134 godine od stradanja legendarnih 'prijeških lavandijera'. Njih 16 poginulo je poginulo na moru, te 1891. - tek što su se otisnule od kućnog praga kako bi zadarskoj gospodi isporučile oprano rublje.

O mukotrpnom, ali i prestižnom zanimanju nekadašnje otočke žene, današnji školarci iz Preka stvaraju novu slikovnicu.

Tek što se njihova gajeta otisnula od kućnog praga, more je uzelo živote poznatih prijeških lavandijera. Najmlađa je imala 14, a najstarija 74 godine. Među njima su bile i dvije trudnice.

- Tu kod Školjića 'učinila' je velika bura, brod se prevrnuo, one su jadne bile u 'štivi', nisu je mogle dignuti i njih šesnaest je poginulo, rekla je Jadranka Gregov iz Udruge žena 'Luzor'.

Tragedija koja je obilježila otok

Direktor Turističke zajednice općine Preko Ivan Košta kaže da je riječ o događaju koji je obilježio otok.

– Kad usporedimo ovu strašnu tragediju stradanja prijeških lavandijera, možemo uzeti poveznicu s tragedijom koja se dogodila u novo doba - kornatskom tragedijom 2007. To su strašne stvari koje su obilježile desetljeća poslije, rekao je.

Unatoč svemu, život je morao ići dalje. Zanimanje lavandijere postojalo je sve do šezdesetih godina prošlog stoljeća.

Posao pranja 'gospodskih lancuna'

Ivo Rušev pamti kako je kao dječak pomagao teti, koja je radila kao lavandijera.

– Dok bi ona dijelila robu, ja bi to čuvao. Vratila bi se, uzela ponovo za poći drugoj obitelji. A kad bi sve to uredila, nešto bi dobila i novaca, rekao je.

A onda bi, kaže, nagradila svog malog pomagača. Na pitanje što su djeca onda najviše voljela dobiti, odgovara kroz smijeh: "Kruha, bijelog - panina!".

Pred vratima obitelji za koje su radile čekalo je prljavo rublje - često luksuzni, gospodski 'lancuni lipi', iz Italije, kako kaže Jadranka Gregov.

Robu su najprije stavljale 'u lug' i kuhale na tronošcima, a potom ručno ispirale. Danas se rublje, dodaje - pere na tipku: "Nema više na ruke, moj sinko. Kako bi se ove šminkale i puderavale da peru robu na ruke".

Ispiranje se obavljalo na vrulji, a voda se donosila na glavama, iz vodosprema ili lokvi.

Školarci stvaraju slikovnicu o lavandijerama

Učenici Osnovne škole 'Valentin Klarin' u Preku rade slikovnicu o lavandijerama.

– Slikovnica ima glavni lik, jednu djevojčicu. Odabrali smo da se zove Tonka. Ona na poticaj bake saznaje tko su bile lavandijere, rekla je knjižničarka Maja Šimićev.

Samanta Bubnjić, učenica i ilustratorica, kaže: "Mislim da im je bilo jako teško ovo sve, i još djeca, obitelj… Ali na kraju su bile zadovoljne".

Žene su tada, kaže Jadranka Gregov, imale velike obitelji: "Po cijele dane bile su s tom robom. A svaka je imala po pet-šest djece, nekad i sedam, osam, devet. Baš su se mučile. Ali eto, za svoju obitelj, to tako treba biti".

Zašto je važno sačuvati priču o lavandijerama

Stjepan Stanin kaže da je važno očuvati običaje mjesta. A djeca jedva čekaju da slikovnica ugleda svjetlo dana. "Znam da će dosta njih čitati i da će im biti jako zabavno", kaže Dora Žigo - a Aurora Valčić dodaje: "Lijepo je čuti kako su prije radili".

Profesoricu Nikolinu Franin priča duboko emotivno pogađa: "Žene su tada imale rijetku priliku raditi i zaraditi svoj novac, a one su taj rad platile životom". Maja Šimićev naglašava da su učenike posebno šokirale godine lavandijera. Bile su njihovih godina, nisu išle u školu, nego su radile po kući i po otoku.

Tragediju spominju samo usput, jer slikovnica ima drugu svrhu - očuvati tradiciju.

- Nadam se da ih neće zaboraviti, kaže Jadranka Gregov. Ovi školarci sigurno neće. U sjećanju Prečana i na brojnim umjetničkim djelima legendarne lavandijere žive i dalje.